Vi ste ovdje: Početna stranica > Proroštvo > Publikacije > Brošure
»Prorok«
 > »Prorok« br. 10

Mladić i prorok


Brošura je besplatna!
Brošuru možete naručiti u
Internetskoj knjižari Riječ

IZVACI IZ BROŠURE:

 

Mladić: Dobar dan... Hallo ... Oprosti, ali kad pomislim na to da naš razgovor treba biti zabilježen kao temelj za jedan mali časopis, uopće mi ne pada na pamet odgovarajući način kako te osloviti.Kada mi mladi govorimo o tebi ili s tobom onda te nazivamo jednostavno "Gabriele" ili "Gabi".

Ti nam uvijek kažeš da si naša sestra, i tako i govoriš s nama. Ali, ustvari po godinama bi mogla biti naša majka. Od Krista i od tebe znamo da smo svi mi - gledano iz Duha - braća i sestre. To smo već shvatili. U našim porodicama, kod različitih susreta ili u prakršćanskim poduzećima svi smo "na ti". I kad radimo na nečemu zajedno ili s nekim razgovaramo preko telefona, onda je zapravo više ili manje svejedno koliko tko ima godina. On je onda Rene ili Walter, ili je ona Ulli ili Gabi - jedan ili jedna, koji ili koja je samo po sebi razumljivo za nas tu, kao što smo i mi tu za njega ili nju. Ali u javnosti? Kako da te sada oslovim - kao "poštovanu proročicu" ili "dragu proročicu" ili kao "Gabriele" ili "Gabi"?

 

Prorok:
Zašto tako komplicirano? Ti znaš iz mnogih naših razgovora da prorok nije neka titula, nego naziv za onoga koji ljude opominje. Prorok koji je Božji instrument, mora izgovoriti ono što Bog želi reći, a to ljudima nije uvijek ugodno.

Do sada nisam nikada stekla utisak da me vi mladi doživljavate kao nekoga tko opominje, i s moje strane mi smo se uvijek susreli kao braća i sestre, iako je, kao što si već nagovijestio, razlika u godinama prilična, npr. od 18. do 64. godine života. Ostane li srce mlado jer je duša postala svijetla, dakle prožeta svjetlom Božjim, tada starost skoro da ne igra ulogu. Duhovna svijest ostaje aktivna i priopćuje nam uvijek iznova da duhovno tijelo, svijetla duša, ne može ostariti jer je Duh Božji vječni život, a time vječna mladost. Budući da je Bog, nebeski Otac, Otac sviju ljudi, mi smo u Njegovom Duhu svi braća i sestre. Dakle, budimo nekomplicirani, kakav je i Duh Božji: ti i svi vi mladi recite mi jednostavno "Gabriele" ili "Gabi"..

 

Mladić:Ako se božanskom mudrošću što je u tebi otvorena uživiš u svoju mladost: Što bi radila nakon posla? Koje interese bi imala? Kako bi kao mlad čovjek pokušala promijeniti svijet?

 

Prorok:
Uz vaše prvo pitanje:
Što bih dakle kao mlad čovjek radila nakon posla?

U moje vrijeme nije bilo tako puno slobodnog vremena poslije posla kao danas. Radilo se zapravo uvijek do 18.00 ili 18.30, subotom obično do 14.00 ili 15.00. Ti me međutim pitaš kako bih postupila kada bih danas bila mlada kao ti i imala duhovno znanje.

Meni bi bilo važno da nakon radnoga dana napravim bilancu mog dana i odvagnem samu sebe na vagi čuvstava: Što je danas bilo koliko toliko dobro, što manje dobro, a što možda mizerno? Sva tri aspekta -dobro, manje dobro i mizerno -pustila bih da mi prođe pred očima. Dobrom bi se veselila i to bih potvrđivanjem učvrstila u svojoj svijesti. Ono nedobro bih pobliže promotrila s pitanjem: Što to leži u mojoj podsvijesti što mojoj svijesti -dakle meni - uvijek iznova podvaljuje? Jer, moraš znati da se podsvijest može usporediti s ubojicom koji stalno vreba kako bi uvijek iznova "ubio", dakle uništio, naše dobre nakane u budnoj svijesti i s time u svezi povukao nas u nedobro. Mizernome bih se suprotstavila sa svim snagama koje mi stoje na raspolaganju, prije svega sa snagom Krista-Božjega, dakle slijedila trag prema korijenu, da bi ga iščupala pomoću Duha Kristovoga. Upravo to mizerno nas može navesti na djela koja mi u svojoj svijesti uopće nećemo. Mizerno je dakle divovski ubojica, koji stalno vreba da ubije naše dobre nakane, a da naš razvoj upravi u negativno.

S pomoći Krista Božjeg zaključila bih dakle svoj dan i išla putem što nam je pokazao Isus iz Nazareta: Prepoznaj svoje grijehe, pokaj se i očisti ih i više ih ne čini. To da ih više ne činimo je odlučujuće. Za to nam je potrebna određena količina snage kako bismo božanske zakonitosti držali prisutnima u svojoj svijesti, jer ubojica podsvijest, u kojem su ono nedobro i mizerno još nastanjeni i živi, pokušava uvijek uloviti našu svijest, dakle potaknuti nas na ponavljanje starih poroka, onog nedobroga što pritišće našu dušu, naše istinsko biće. Tako kao što bih to iz današnjeg motrišta radila u svojoj mladosti, tako radim i sada u starosti: Svakoga dana zaključujem svoj dan. ..

Što bih danas, kao mlad čovjek, još radila?

Ostvarila bih sve što mi leži na srcu, npr. slikanje, plivanje, sport -npr. tenis ili druge vrste sporta koje danas postoje - i to one kod kojih nisam ovisna o drugima, npr. nikakav profesionalni sport za postizanje natjecateljskih rezultata da bi time zarađivala novac. Kao prvo, profesionalni sport bi bio prezahtjevan za moj osjećajni život, kao drugo bila bi ovisna o treneru, također o ljudima koji plaćaju moje sate treniranja i ne kao posljednje, od publike koja me treba poticati da postižem još bolje rezultate.

Njegovala bih i svoj krug prijatelja ...

 

 

[...]

Mladić:
Na mojoj cedulji je čitav niz pitanja. Pročitat ću sada sljedeće: Za nas mlade postoje jaki trendovi mode: šarena kosa, piercing, starudije iz sedamdesetih i marke koje svatko "mora" imati. Što bi ti radila? Da li bi ti hodala naokolo sa zelenom kosom, trapez hlačama i plato cipelama ili bi nosila bijelu, lepršavu odjeću?

 

Prorok:
U svoj život čuvstava kao mladog čovjeka mogu se dobro uživiti. Također i vaš svijet osjećaja mi nije stran. Budući da se u svakoj situaciji treba spoznati slobodna volja, želim samo općenito govoriti o onome što prevladava kod današnje mladeži, ne želim vas dakle promijeniti. To mora doći kod svakoga samo od sebe.

Kako bih se ponašala kao mlada djevojka da su tada bili aktualni današnje mogućnosti i trendovi mode i da mi je nedostajalo znanje o Božjim zakonitostima? Sigurno bih i ja bila oponašatelj, koji bi se slično ponašao kao mnogi današnji mladi, kako na kraju krajeva ne bih stajala po strani, bez prijatelja. "Piercingu" se sigurno ne bi podvrgnula jer bodenje i udaranje, pa bili to samo različiti ubodi u nos i obraze, oduvijek su mi bili mrski. Da tako trajno obilježim svoje tijelo nije mi nikada palo na pamet. Bijelu lepršavu odjeću ne bih nosila i ne nosim je niti danas, jer tko se iz mase želi izdignuti odjećom ima nešto sakriti. On se želi prikazati drugačijim nego jest, a kakav je - to želi sakriti sa svim mogućnostima i trikovima. Zato se oblači tako da odudara od mase.

Ni u kom slučaju ne želim poučavati vas mlade, jer svaki čovjek treba sam doći do korijena svojih čuvstava, misli i želja koji određuju njegovu promjenu u vanjštini. Dakle, što on želi s time postići? Da sam u svojoj mladosti imala znanje o božanskim zakonitostima, tada sigurno ne bih postala oponašatelj -jer duhovno-božansko znanje daje mladome kao i starijem čovjeku mogućnost analizirati pozadinu svoga ponašanja, proraditi je, prevladati, i time postati neovisan i slobodan. Istražimo sada zajednički pozadinu šarene kose, piercinga, starudija iz sedamdesetih i marki koje svatko "mora" imati. Počnimo s prirodom

Čovjek je jedno prirodno tijelo koje se sastoji od vode i zemlje. Promatramo li prirodno tijelo Zemlju, prepoznajemo da se ono mijenja prema godišnjim dobima. U proljeće se budi priroda; sve cvjeta. U ljetu doživljavamo zrelost plodova, a u jesen povlačenje životnoga soka. Zima donosi mirnu fazu i tu i tamo bijelu odjeću, snijeg. Promjene u prirodi odvijaju se dakle bez sudjelovanja čovjeka, dakle u ciklusima. Uplete li se čovjek u tokove prirode križanjem, gen-manipulacijom i, što sada izlazi na vidjelo, i kloniranjem, , tada on doduše može promijeniti vanjske oblike prirode, no osnovna karakteristična svojstva, duhovno-božanske strukture ostaju.

Sto je motiv čovjeka koji želi promijeniti svoju prirodnost? Što je uzrok toga? Zašto se dakle pojedinac odriče svoga bića, prilagođava se, iskrivljava se, preuzima tuđe programe, stavove drugih i ulaže puno energije da bi izgledao onako kakav nije? Zbog toga što čovjek rijetko analizira uzor i načine svoga ponašanja da bi sebe spoznao, on postaje oponašatelj ili oponent protiv pojedinaca ili protiv društva.

Mnogi mladi dopuštaju se svrstati u te kategorije. Nekom mladiću se npr. ne dopada kako se ponašaju njegovi roditelji, što oni misle i govore. Također mu i društvo u kojemu živi u ponekom pogledu "nije po volji". Budući da mladi čovjek sa svojim predstavama, stavovima i mišljenjima nema uspjeha kod roditelja, kod drugih uzornih osoba i u društvu, jer doživljava da ga odbacuju kao nekompetentnog, neiskusnog i nerazumnog, on oponira najprije riječima, gestama i načinom ponašanja. Kasnije, kad mora uvidjeti da ipak ne može provesti svoje predstave i mišljenja, on se počinje buniti i oblači se u mnogim slučajevima kao buntovnik društva. Tako ponetko misli: Ako me već ne slušaju i ne mogu se probiti, ako me ne "poštuju" kao onog koji jesam, onda me moraju gledati "kakav jesam" i na taj način mi iskazivati pažnju. Zbog toga se često kosa boji šareno i - imitiranjem, oslanjajući se na princip da jedinstvo jača - izjednačuje se s mnogim drugima otprilike iste starosti, pomoću spomenutih starudija iz sedamdesetih, plato-cipela, načina ponašanja što odstupa od uobičajenoga, itd. itd.

 

Mladić:
Smijem li uz to nešto reći? Mi, to znači mladi, koje pobliže poznajem, imamo svi osjećaj da to nije dobro, Gabi. Ali, što da se radi? Kako bi trebalo i kako uopće može biti drugačije? To je pitanje gdje ne znamo dalje.

 

Prorok:
Priroda nam pokazuje neizvještačeni i pravolinijski tok našega života. Mi ljudi želimo često utjecati na tok našega zemaljskog života i ponašamo se u raznim stvarima kao klaunovi koji se prelijevajući se u raznim šarama, pokazuju publici. Time se ne misli samo na mlade, već prije svega na one koji žele biti odrasli i koji tvrde da su sposobni za društvo.

Promatrajmo godišnja doba. Proljeće ne bi moglo biti ljeto, a ljeto ne bi moglo biti proljeće. Jesen ne želi biti ljeto, zima ne želi biti jesen. Mnogi ljudi međutim vjeruju da ako su u sredini svoga života, dakle u ljetu ili u kasnom ljetu, moraju biti proljeće. Odgovarajuće tome se cifraju. Biraju sebi frizuru ili odjeću koja odgovara mladima, proljeću, a ne čovjeku koji je u sredini svog života, u ljetu. Tko je u jeseni života, on često želi dovesti sredinu života, ljeto - zato i boji svoju kosu i oblači upravo onu odjeću koja je stvorena za mlade ljude, s namjerom da ga to učini mladim. Za takvoga čovjeka nije važno da time on eventualno pokazuje svoju nezrelost. Njemu je važno da izgleda onako kakav nije. Tko je u zimi života, čija kosa je već bijela kao snijeg, ne želi često to prihvatiti. On se nada da može premazati obilježja svoje životne faze kako bi bar još jesen doveo natrag. A premaz je onda smeđe ili crveno obojena kosa, make-up u više slojeva i odjeća koja još malo želi pokazati čega najzad više nema: vitka noga u otmjenoj cipeli. To što viri van je stara noga, višestruko protkana proširenim venama, u cipeli koja bi krasila nogu još samo čovjeka u ljetu.

Draga mladeži, vi dakle niste sami s vašim neobičnim društvenim bremenom. Postoji jedna poslovica koja kaže: "Kako su stari pjevali, tako cvrkuću i mladi". Želite li se svrstati pod ovu izreku ili je želite promijeniti time da se otvorite i postavite si drugu parolu, npr. "Kako su stari pjevali, tako mi mladi ne cvrkućemo.".

Za vas mlade može ovo, na primjer, biti vrijedno razmišljanja:

Brošura je besplatna!
Brošuru možete naručiti u
Internetskoj knjižari Riječ

 

[..]

Zašto se zapravo svaka dob prerušava? Zato jer čovjek rijetko živi u sadašnjici i koristi svoje dane i sate. Tko u proljeće svoga života ne koristi dane proljeća, tako što stvara unutarnje vrijednosti - dakle višu etiku i moral - i što teži k njoj i podvrgava se moralnom učenju, taj se izgubi i zapadne u samoodricanje.

Takav čovjek tako potrati svoje životne sadržaje koje je donio sa sobom u ovaj svijet - u stalnom razmišljanju da ono što želi - to upravo nema i možda neće nikada dobiti. Tada se eventualno zakači za televizor, da bi s nekim glumcem u mislima zamijenio ulogu, jer hoće biti kao onaj koji samo glumi. Ili, on traži svoj "spas" u kompjutoru, gdje pretražuje Internet, o tome što svijet ima sve ponuditi, i gdje bi se mogao zatvoriti i oponašati ono što je u svijetu njegovih potreba i želja. Dodatno, on mijenja svoju vanjštinu -možda odjećom i pretjeranim ponašanjem.

Budući da manjina ljudi svjesno živi svoje zemaljske djelove života, jer manjina svlada i ispuni ono što im donese dnevna energija, stalno nastoje nadoknaditi nešto, što je već davno prošlost. Zbog toga što ne žele to uvidjeti, smatraju da bi se moglo nešto još nadoknaditi onda kada se preobuku.

Dragi mladi, hoćete li vi cvrkutati, kako su stari generacijama pjevali i pjevaju, ili hoćete uzeti svoj život u ruke tako što bi se podvrgli moralnom učenju i usvojili više etičko-moralne vrijednosti. Tada nećete cvrkutati kao što su stari pjevali. Preko vas, i naposlijetku s pomoću Duha Božjega, nastaje jedno dragocjeno kršćansko društvo koje je za život koji se pokazuje svakoga dana iznova i koje je za život prirodnih carstava. Iz toga proizlazi jedinstvo sa svim pozitivnim snagama beskonačnosti i jednakost među ljudima. Tada nestaje prekomjerno bogatstvo i jadno siromaštvo.


Promotrimo li naše današnje društvo u koje su uvučeni i roditelji, u pogledu božanskih zakonitosti i zakonskoga toka prirode, tada ćemo naići na začahureno društvo mislioca i istomišljenika, tzv. odraslih koji nikada neće odrasti, jer su i oni oponašatelji i klauni da bi koliko je moguće ostali "društveno sposobni". Ako mladi prekorači uobičajeno i dopušteno, ako se probije iz te krute strukture, tada društvo samo trese glavom i poneki pogleda s omalovažavanjem na onoga koji je npr. posebno ošišan ili ima obojenu kosu, staru odjeću iz sedamdesetih godina, široke hlače, povišene cipele i još dosta toga. Što se međutim skriva iza toga ne pita ni jedan društveni ovisnik, jer oni ne stoje, kako je u prirodnoj slici pokazano, -u svom cikličkom životnom toku, u svojoj stvarnosti, - nego u prerušavanju.

Ruku na srce dragi mladi: Vi još niste sazreli, jednako malo kao i društveno ovisni odrasli. Zbog toga se mnogo puta mladost i starost sukobljavaju u različitim mišljenjima i predodžbama. Tako poneki mladi čovjek, koji je bio buntovnik protiv društva i društveno ovisnih - postaje s oko 30 godina konformist i oportunist, dozvoljava se uvući u društvo, u njegova pravila igre i njegov prijetvorni moral i postaje jedan od njegovih, koji tada juri također za ugledom za uspjehom, za moći i za novcem. Zašto zapravo?

Analiziramo li želje mladih koje većinom zbog nedovoljnog iskustva nisu uravnotežene, nego su prije maštarije, tada otkrivamo da mladež doduše želi tako ponešto promijeniti, ali nema iskustva, kako bi trebalo postupiti. Također mnogi roditelji i društveni pripravnici sa svojim trendom prema gore, ne mogu danas upućivati mlade ljude, jer kod sebe ne prepoznaju životne kvalitete koje čine društvo stabilnim i kvalitativno obilježavaju, koje su potrebne za opće dobro u svim životnim područjima. Svaki društveno ovisan hoće samo za sebe prema principu: "Sve samo za mene - za drugoga mi je najzad svejedno."

Iako u našem društvu, mnogo se govori o poslu za mlade i pomoći mladima i u tom pogledu možda se nešto i čini, ipak nedostaje osnova na koju se jedan mladić može osloniti. Valjalo bi npr. naučiti razumjeti mladoga čovjeka i njegove karakterne crte. Valjalo bi dokučiti zašto se srdi, zašto se opire vanjskim ponašanjem. Valjalo bi shvatiti zašto se on kao mlad među mladima prilagođava vladajućem mišljenju i zašto se kasnije otprilike u 30-oj godini, dopušta uvrstiti u naizgled svevladajuće ego-društvo, odriče svojih bar u počecima često postojećih ideala i vrijednosti, kao npr. jednakost i sloboda, i sudjeluje u tisućgodišnjem "modnom trendu": "ja! ja! ja! sve samo meni!"

Mnogi mladi ljudi vjeruju u reinkarnaciju i svjesni su da su različite karakterne crte čovjeka sklonosti nasljeđene ili donesene iz prijašnjih inkarnacija. Svatko donosi sa sobom druge odviše ljudske atribute u ovaj zemaljski život. One odviše ljudske karakterne crte koje su aktivne u čovjeku obilježavaju kako odrasloga tako i mladića.

Mladi kao i odrasli podvrgavaju se, jedan više, drugi manje vanjskom ujednačavanju. Svaki je uvjerenja da će njegova društvena vrijednosna mjera služiti društvenoj svrsi. Pogledajmo iza mehanizma ujednačavanja i tada ćemo osjetiti kamo to ide. Čovjek bi htio, ako je moguće, veliki komad društvenoga kolača, ili hoće postati nešto, ili svoj položaj zadržati i eventualno ga još izgraditi. Društveno ovisni rijetko si postavlja pitanje je li to za čim teži moralno ili nemoralno. Tako poneki misli: svejedno kako je, bilo ujednačavanje ili ne, "važno je da komad društvenoga kolača za mene, po mogućnosti bude što veći".

Da sam danas mlada, i da imam taj pogled a istovremeno znanje o duhovnim, višim etičko-moralnim vrijednostima, tada bih sigurno težila učiti razumjeti svoga bližnjeg, prihvatiti ga, umjesto da ga ponižavam, da se ne postavljam iznad njega, nego da se vidim na njegovoj strani, to znači - da budem prema njemu dobronamjerna i tolerantna, dakle da primijenim ono što stoji u Govoru na Gori: Sto želiš da ti drugi čine, to učini njima ti prvi. Od trenda oponašanja sigurno bih odustala i ponašala bih se i oblačila onako kako mi kažu plemenite moralne i etičke vrijednosti. Odgovarajuće mojem današnjem duhovnom znanju "isto privlači uvijek isto" - bilo bi mi jasno da ću pronaći prijatelje koji teže istom i sličnom.

 

[...]

Bacimo još jedan kratak pogled na prirodu. Proljeće je mladost. Niti jedan list, niti jedan cvijet neće se obojiti vlastitom pobudom. Oni su lijepi takvi kakvi jesu. Nijedna životinja ne boji si odjeću od dlake niti na drugi način mijenja svoju vrstu. Tako je kako je i tako je lijepo. Oblači li se mladi tako kako odgovara njegovom tipu, a i odgovarajuće njegovim unutarnjim vrijednostima koje se izgrađuju, tada on dovodi do izražaja svoje mladenačke vrline i karakterne vrijednosti. Ljeto, zrelost i već početo vrijeme žetve simboliziraju čovjeka koji posjeduje kvalitete i sposobnosti, dakle izražene profesionalne vrijednosti, koje je on usvojio, marljivošću i izdržljivošću, ali i smislom za zajedništvo, kao i priznanje i uvažavanje etičkih i moralnih kategorija. Takvi ljudi su aktivni u svome pozivu i donijet će plodove - i neće misliti samo na sebe, nego i na dobro svih. Oni su bogati unutarnjim iskustvima i imaju dobre karakterne osobine. Oni daju prednost pravome zajedničkom dobru, pred prezasićenim blagostanjem. Takvi ljudi ne govore samo o zajedničkome dobru, nego se zauzimaju da bude dobro svim ljudima, koliko je moguće, tako da potom i ovi teže služiti zajedničkome dobru i kvalitetno ga pomagati.

Svatko od nas zna: tko šteti zajedničkome dobru, taj šteti sam sebi; on se postupno isključuje iz razvoja zajedničkog dobra, i izgrađuje samo svoje osobno dobro. Tako postupa današnje društvo. Kako vidimo ono nema opstanka. Hoćemo li etički-moralno visoko stojeće društvo, tada se ono treba razviti od mladeži koja se samo ne buni, i pokazuje sa šarenim kosama, piercingom - starom robom sedamdesetih godina i poznatim markama koje svatko "mora" imati, širokim hlačama i povišenim petama, već razvija unutarnje visokostojeće vrijednosti, koje jamče za moralno obilježeno društvo.

Ovo potiče smisao za zajedničko dobro svih ljudi koji hoće misliti iraditi u pravome zajedničkom dobru i razvijati kvalitetne sposobnosti u obitelji i na poslu.

 

Mladi:
Sada mi postaje ponešto jasno! Da se demonstracijom "mi hoćemo drugačije" i pobunom, ne može stvoriti bolji svijet, i da na kraju krajeva ovisi o svakom pojedinom, što će od svog života učiniti. Nitko se ne može mijenjati umjesto drugoga, nitko ne može drugome nametnuti dobro uvjerenje, ili visoke etičke i moralne vrijednosti.

Gabi ti govoriš o konfrontaciji pobunjenih mladih s društvom: Ali vrlo često su i naši roditelji oni s kojima se sukobljavamo u sasvim osobnom području.Mi smatramo da oni često reagiraju jednostavno "malograđanski" i da se krivo postavljaju.

 

Prorok:
Ovdje bih rado apelirala na vas mlade da imate razumijevanje za svoje roditelje, eventualno i za svoje djedove i bake. Kako se često čuje od mladih: Moji roditelji se postavljaju na krivo. Oni su hiroviti. Oni nisu kompetentni u odnosu na današnju mladež. "Pogledala sam u leksikonu što znači "hirovit". Tu piše "hirovit" znači: "koji ima čudne i smješne navike ili principe, kojih se tvrdoglavo drži; neobičan, budalast, na svoju ruku, lud."

Kad biste mogli usporediti današnju dobrostojeću generaciju s prijašnjim generacijama, tada biste imali više razumijevanja za svoje roditelje i možda za djedove i bake. Ne možete sve roditelje i djedove i bake trpati u jedan lonac kao "hirovite", jer u prošlim generacijama u kojima su vaši roditelji, djedovi i bake bili u pubertetu, bile su sasvim druge životne navike. Upravo u vrijeme vaših djedova i baka postojala je obvezujuća, stroga etiketa: ovo treba ostaviti, ono treba činiti. Tada nije bilo za mlade "kada" i "ali". "Postojalo je "ovo se smije raditi" i "ovo se ne smije raditi", također i u pogledu strogih običaja za stolom ili ponašanja u društvu, koje je bilo naviklo na poseban način izražavanja što je samo sebi postavilo. Djeci je bilo mnogo toga propisano. Kod pozdrava odraslih, u nekim slučajevima i vršnjaka, mladić je morao učiniti naklon, djevojčica je morala pokleknuti. Za nedjelju su bila posebna odijela i cipele, koje se radnim danom nisu smjele nositi. Tadašnji roditelji su strogo stražarili nad svojom djecom s kim se druže i da ne održavaju prijebračnu vezu.

Brošura je besplatna!
Brošuru možete naručiti u
Internetskoj knjižari Riječ

 

[...]

S vašim roditeljima većinom nije više bilo toliko formalno i kruto kao s vašim djedovima i bakama. Ali i oni su dobili - kako biste vi rekli -pljesnjivi dah prošlih generacija. Ponašanje vaših djedova, baka i roditelja ne možete općenito opisati kao "hirovito". Ono nosi pečat tadašnjega odgoja - kojeg je sigurno i poneki nekadašnji mladić izbjegnuo -na zgražanje rođaka, kojima je "crna ovca" u obitelji bila neugodna. Sigurno vam djed i baka i roditelji mogu ispričati kako su povremeno iz nestašluka učinili nešto što nisu trebali, kako su zbijali šale i drugo. To međutim ostaje kao iznimka u građanskome društvu od onda.

Vi mladi rođeni ste u procvatu tzv. privrednog čuda, u jedno društvo, koje je u velikoj mjeri izgubilo bitne etičko-moralne principe, o etiketi i o posebnom ponašanju neću uopće govoriti. Vaši roditelji su se navikli na to privredno čudo, ali svoj odgoj su dobili još od svojih roditelja, čije su ih norme značajno obilježile. Programi ponašanja koji se utisnu u djetinjstvu i mladosti, često su još cijelog ovozemaljskog života manje ili više djelotvorni. Mnogi iz starije generacije ne mogu razumjeti današnje ponašanje mladih, koje je privrednim čudom načinilo ogroman genetski skok, budući da je u njima još uvijek živa slika odgoja njihovoga djetinjstva i mladosti. S tim utisnutim programom oni mnogo puta odgajaju svoju djecu te s mjerilima i normama tadašnjega vremena utječu na vas mlade.

Ako mnogi od vas smatraju roditelje nekompetentnima za današnju mladež, želim vam dati na razmišljanje da bi se moglo jednostavno raditi o nedostatku iskustva. Vaši roditelji ne poznaju vaš životni stil, jer je "prije bilo sve drugačije". Oni vas ne mogu razumjeti u ponekom pogledu, jer nemaju iskustva u mnogome, što je vama u ovoj cvatučoj generaciji sasvim normalno. Budući da su ovim generacijskim skokom nesigurni u odgoju svoje djece, katkada reagiraju odviše žestoko, ili čak odviše starinski, upravo iz potencijala sjećanja i iskustva potencijala svoga djetinjstva i mladosti.

Kako bi bilo kad biste vi mladi o tome razgovarali i predočili sebi da vaši roditelji nisu odrasli kao vi u ovom društvu blagostanja? Razgovarajte, ako možete, i o tome da su vaši djedovi i bake, i roditelji, u svome djetinjstvu i mladosti, morali iskusiti jedan pretjerano strogi propisima uređeni odgoj, i da su ga svakako ponekad krišom prekršili. Tada su činili stvari koje nisu uvijek bile posve bezazlene i bezopasne, što bi roditeljima sigurno zadalo muka, ukoliko bi to saznali. Također i ova sjećanja i iskustva provaljivanja stege autoritativnoga odgoja u njihovoj mladosti, sudjeluju u vašem odgoju, u potajnoj brizi da bi ste se i vi mogli ponašati isto kao i oni tada. Strah i zabrinutost roditelja često rezultira iz nastojanja, da vas sačuvaju od šteta. Također vaša vožnja auta i motorkotača, koja je ponekad više utrka, daje vašim roditeljima povod za uznemirenost. Oni se brinu za vaše dobro i za vaš život.

Poneki roditelji, gledajući unatrag žale što je njihova mladost bila zasijenjena tutorstvom, prisilom za poslušnost, ograničenjima, zabranama, dakle autoritativnim pritiskom. Oni se raduju što više ne moraju zahtijevati takve stvari od svojih izrastajućih sinova i kćeri. Drugi opet zavide mladeži njenu slobodu i slobode.

S ovim mojim riječima htjela bih u vama probuditi razumijevanje za vaše roditelje. U razgovorima među mladima i sa svojim roditeljima možda naučite razumjeti svoje roditelje. Tada biste mogli eventualno shvatiti i doživjeti, zašto su oni takvi, kako upravo reagiraju. Iskreno obostrano nastojanje, prije svega vas mladih sa svojim svijetom predodžbi, ukinulo bi neke sudove kao npr. "hiroviti" i "nekompetentni" i pomoglo bi vam vidjeti sebe i svoje roditelje onakve kakvi jeste: mlađa i starija braća koja idu zajedno kroz ovaj zemaljski život i međusobno su povezani ponečim pozitivnim.

Kada zatim vaši roditelji budu bili u jeseni života a vi odrasli, zaposleni i možda budete već imali vlastitu obitelj, poneki će od vaših roditelja reći samo da onda, kada su moji sinovi i moje kćeri bili u pubertetu nisam tako žestoko reagirala; da nisam ovo ili ono rekla ili čak prisilila. Pogledom unatrag, prepoznat će i poneki odrasli: Jedva da se moglo drugačije zbiti, od onoga što se zbilo. Tada sam bio takav a djeca su bila upravo takva. Možda poneki otac ili majka misli tiho u sebi: bila su naposljetku slična kao što sam i ja bila.

 

Mladi:
Malo ćemo o ovome porazmisliti i razgovarati.
Sljedeće pitanje: Ako se osvrnemo na medije, sve se o nama mladima u svakodnevnici okreće oko "seksa, droge, i roken-rola". Mi doduše sudjelujemo manje ili više u mnogo tome, bez velikoga razmišljanja, ponekad u sebi osjetimo pravo zadovoljstvo da malo "proslavimo". Kako da opazimo što je za nas ispravno?

 

Prorok:
Već smo govorili o našem društvu, koje se, kako sam već kratko navela, udaljilo od etičkih i moralnih normi. Zašto je to tako? Tko duže vrijeme razmišlja o našem današnjem društvu, o razlozima čovječanstva za "za i protiv", o ekstremnom razvoju u istraživanjima i tehnologiji, o raznim aktivnostima masovnih medija, o svoj razuzdanosti kao "Seks, droga i roken-rol", o zgrtanju novca, ubojstvu i seksualnom zločinu i, i, i, te učenja Isusa Krista osvijetli i vidi kako su mladi svemu tome izloženi i bivaju u to uvučeni, taj dolazi do spoznaje da mladež prošlih generacija nije imala uzore. Generacija za generacijom, pojedinci su se orijentirali na masu, a masa se orijentirala na bogataše. Mnogi bogataši su živjeli i žive razuzdanim životom, životom obilježenim novcem i moći, slično kao što se pojavljivalo prije raspada mnogih takozvanih visokorazvijenih kultura.

Tko izusti riječi "ja sam kršćanin" ili čak "ja sam kršćanski poglavar" kao kardinal, biskup, župnik i svećenik itd. taj bi morao biti uzor ili barem dobar primjer za ispunjenje kršćanskoga učenja, učenja Isusa iz Nazareta. Ali zbog toga što većina kršćanskih poglavara sami ne slijede duhovno-etičke osnovne vrijednosti kojima nas je učio Isus iz Nazareta, nego su od svoje tzv. kršćanske crkve načinili strukturu vlasti i govorenjem nebitnih stvari koje skriva crkvene ustupke bogatima, takozvani pastiri duša su izgubili pregled kršćanskih normi, kojima nas je učio Isus iz Nazareta, a time je također njihovo stado, njihovi sljedbenici, koji se kao i oni zovu protestanti i katolici izgubilo vezu s njima. Naše sadašnje društvo dospjelo je na niski nivo prijašnjih "visokorazvijenih kultura" za vrijeme njegove propasti, da bi se raspalo kao nekad Rim i Babilon.

Ako čovjek više nema etičke i moralne vrijednosti, njegove su osnovne potrebe moć, ugled, bogatstvo, zadovoljavanje tijela seksom, žderanjem, pijanstvom sve do uzimanja droga. Tada on često gubi i čuvstvo osjetiti što je pravo a što nije.

A propos čuvstvo: Ako gladne društva pitaš što je to čuvstvo, tada će ti možda dati odgovor: čuvstvo nije moderno. Ono se mora isključiti da bi se život mogao nesmetano uživati. Upravo čuvstvo, - ne zamijeniti ga sentimentalnošću - je vrijedan dar, ono je vaga naše savjesti na kojoj možemo vagati što je pravo i što nije pravo.

Tko isključi čuvstvo za njega je sve pravo. Ima li on svaki tjedan dva ili tri različita partnera, da li preljub ili ne, da li drugi zbog njega moraju oskudijevati, patiti ili čak propasti -važno da je droga u redu, bilo da se zove seks, žderanje, pijanstvo, moć, nasilje, pohlepa, laž i obmana ili prava doza droge. Promatraju li se masovni mediji, filmovi i televizija, s malo odstojanja, prepoznat će se, da se većina okreće oko ubojstva, prijevare, ljubavi i seksa. Zašto je naše društvo etički i moralno postalo takvo bez nivoa? Jer svaki u društvu misli samo na sebe ili samo na svoju vjersku udrugu ili na svoju partiju, na svoj kapital, na svoj užitak i na svoja dobra. Dakle sve samo za osobnu dobrobit.

 

[...]

Isus Krist nas je učio - a navodni uzori kao kardinali, biskupi, župnici i svećenici to bi morali živjeti i učiti: Prepoznaj svoje pogrešno ponašanje, svoje grješno, pokaj se, moli za oproštenje. Oprosti i svome bližnjem koji se ogriješio o tebe. Nadoknadi pogrešno djelo ako je još moguće i ne čini više to grješno. Tko vjeruje u Isusa taj će se postupno držati toga i kao kršćanin postati svjestan da treba očistiti svoje pogrešno ponašanje, u što spadaju sve ovisnosti uključujući i seksualnu.

Razuzdana seksualnost, zloupotreba djece, nasilje, krađa, ovisnost o drogi, uvijek ukazuju da čovjek više ne može izaći na kraj sa svojim problemima. Svaka duša je u prethodnim inkarnacijama, dakle čovjek u jednom drugom zemaljskom hodu, više ili manje njegovala takve ili slične razuzdanosti - u mislima, u željama, ili na djelu - i ako ih nije očistila u onostranim svjetovima, uzima ih sa sobom u ovaj zemaljski život. Umjesto da se sada prema Isusovome učenju ti izrodi, te ego ovisnosti, prepoznaju u korijenu i očiste, dakle više ne čine, one ne samo da se i dalje njeguju, nego se mnogostruko iživljavaju do ekscesa.

Ako se ove nenormalnosti njeguju, s jedne strane u misaonim slikama, s druge strane, na razne druge načine - također i na objektu -tada nastaju programi ovisnosti, koji puštaju čovjeka da postane bezosjećajan a time nesavjestan i upravljan od ovisnosti, koji svoje nagone izvodi na različite načine, bilo da je gramzivost, glad za moći, sklonost pornografiji, ekstremna seksualna želja, poriv za zlostavljanje djece, dakle sve one nastranosti koje jedno društvo tjeraju u propast...
 
... Ti si govorio o "Drugs and Rock 'n' Roll". Tu imam jedno pitanje za tebe: Zašto ne jednom samo Rock'n Roll - bez Drugs? Zašto toliko mnogo mladih uzima drogu? Zato jer ne mogu postati gospodar mnogim svojim željama, svojim mislima, svojim strastima, ili jer ih je naše društvo bezmjerno razočaralo, kada svoje predodžbe i želje ne mogu ispuniti. Jedni se omamljuju drogama dok ne postanu ovisnici, drugi opet nabave aparate za udaranje i udaraju samovoljno oko sebe. Sve ima međutim uzrok.

Mladi ljudi u našem društvu trebali bi biti ispravno prihvaćeni. Međutim ono je toliko zaposleno sobom da mladim ljudima samo zapovijeda, a ne uzima si vremena, da nauči razumjeti ih. Predodžbe i mišljenja mladih ljudi, a to ćeš sigurno priznati, su mnogostruko nerealni. To ipak ne znači da društvo te neprovrele želje treba jednostavno odbiti. U svemu je zrnce istine ili zrnce ispunjenja smisla. Morale bi se dakle predodžbe i mišljenja mladih ljudi prepoznati u njihovoj osnovnoj vrijednosti, dakle izvući misao ispunjenja kako bi razumjeli mladež, u tome je podržavali, njene pozitivnevrijednosti jačali i na tome gradili. Tako bi se, iz toga što je želja mladih, razvilo dobro, konstruktivno, uspješno i oni bi se prema vrijednosti smisla svojih predodžbi i mišljenja, postupno uklopili u dobro društvo s etičkim i moralnim vrijednostima.

Ti me pitaš kako se može prepoznati što zahtijevaju moralno-etičke vrijednosti.

Ja bih pitala: Što je bitno da se može voditi vrijedan moralno-etičan život? Najprije, bilo bi važno pitati samoga sebe: Što uopće hoću? Hoću li biti drugačiji nego masa? Ili hoću biti ovisnik mase koji dopušta da ga ona vuče sobom, a da nije svjestan kojem stadu pripada.

Ako hoćeš težiti višim etičko-moralnim vrijednostima, tada bi trebao to što te trenutačno pokreće, promisliti u glavi, dakle s razumom, takoreći to za sebe samoga pustiti kroz misli s pitanjem: Što mi to donosi? Hoću li uroniti u nesvjesno gonećoj i gonjenoj masi "društvo"? Hoću li dakle, plivati s rijekom vremena, rijekom "svijeta", i svjetovnoga da bih eventualno profitirao i od robe što ispliva na obalu? Ili ja hoću postati ili biti neovisan čovjek čvrstoga karaktera, koji izgradnjom svojih unutarnjih, nekoristoljubivih - skoro nesebičnih -vrijednosti, može postati stijena u uzburkanome valu masovnoga društva? Hoću li dakle još danas zadati sebi više društvene norme i tako postati ili biti čovjek koji izsvijesti može reći: Ono što je u današnjem društvu uobičajeno, ne odgovara mojim vrijednosnim mjerilima?

To ne znači da bi trebao potisnuti ono što te tišti, bilo da je seks, droga ili roken rol ili poistovjećene "maškarade", "trendovi" o kojima si govorio. Bilo bi to pogrešno. To što potisnemo nije očišćeno, nego samo odgođeno. U času slabosti dođe i spopadne nas poput epidemije. Tada smo bolesno strasni i uzde našega zemaljskog postojanja izmiču nam iz ruke. Ja ti mogu samo savjetovati, ono što te pritišće - kršćansko učenje kaže: griješno; mi bismo mogli reći: odviše ljudsko, slabosti, greške, krivi postupci, pogrešno ponašanje razgraditi, dakle pronaći korijenje pritiska i navale želja, i to korijenje otkloniti.

Ne vrijedi dakle reći ne svemu onome što se od strasti pokazuje, nego sebi zadati jedan odlučujući da -za više etičke vrijednosti, za pravi kršćanski život, što odgovara učenju Isusa Krista. Pritom će ti pomoći Duh Krista Božjega, koji je u svakome čovjeku, tada kad budeš to želio, jer za kršćanski život je zapisano: moli i bit će ti dano; traži i naći ćeš; kucaj i bit će ti otvoreno. Tada dobivaš pomoć da to odveć ljudsko postupno razgradiš, i izgradiš kršćanski život s njegovim višim etičko-moralnim normama. Tada više nisi progonjeni, nego čovjek kršćanskoga društva,koje će sigurno doći, jer je pad ove sebične kulture već predodređen.

Po ljudima se teško možeš orjentirati, a niti po crkvenim "dostojanstvenicima" koji bi zapravo trebali biti kršćanski uzori. Ako želiš, orjentiraj se na život Isusa, koji nije bio jednostavan. I Isus je imao svoje borbe. Kako ih je On uvijek iznova prebrodio možeš sigurno pročitati u ponekoj dobroj duhovnoj knjizi.

 

Mladi:
Gabriele, to su odgovori na naša pitanja s kojima mi nešto možemo početi.

Interesira me ono s duhovnim vrijednostima, o tome bih rado želio više znati. Kako izgledaj* u konkretno? Kako ih pojedinačno možemo izgraditi i utvrditi itd.?

I kako mogu kao mlad čovjek izraditi vlastite, odnosno nove vrijednosti, a da se ne orijentiram na odrasle?

 

Prorok:
Ti pitaš o višim etičko-moralnim vrijednostima? Počnimo sa najmanjom dozom da bismo je zatim sve više povećavali.

Potrudi se saslušati ljude oko sebe i pokušaj im dati iskren odgovor. Ne pravi se važan u razgovoru. Ne budi sveznalica, nego razmisli jesi li tom pitanju stvarno dorastao i da odgovorom možeš pomoći i služiti.

Održavaj svoje tijelo čistim. Trudi se nositi čistu i urednu odjeću.

Pozdravi svoje sugrađane sa otvorenim mislima i riječima, i budi svjestan da i ti želiš biti tako pozdravljen s otvorenim i jasnim licem.

Ako si u školi ili na poslu, ne pravi viceve o svojim učiteljima i učiteljicama ili pretpostavljenima, niti o suučenicima, i svojim kolegama. Hoćeš li da te oni ismijavaju?

Jedi i pij pristojno i budi svjestan daje ono što uzimaš odjela i pića dar Stvoritelja svojoj zemaljskoj djeci preko majke Zemlje. Postupaj dobro prema životinjama, biljkama, čak prema cijeloj prirodi - dakle slično onako kako želiš da s tobom postupaju. Jer svi oblici prirodnih carstava ćute i osjećaju, jer u sebi nose život - čuvstvo i osjećaje. Budi svjestan da je majka Zemlja davateljica tvome fizičkom tijelu. Tko poštuje sebe i svoje tijelo drži čisto, taj cijeni i poštuje majku Zemlju. On neće svjesno nanijeti bol ni životinjama ni biljkama. On će cijeniti i minerale i neće ih iskorištavati.

Sretneš li čovjeka, bilo da ti je poznat ili stran - ne podcjenjuj ga, jer kakav je on trenutačno, takva mu je i kvaliteta sadašnje svjesti; to je njegova individualnost. Onakav kakav je pojedini čovjek tako on misli i živi; takva je njegova osobna slika koju on crta svojim mislima i željama. Tako se on predstavlja tebi i svojim bližnjima; tako se i oblači,tako uređuje svoj stan; tako živi i ponaša se u njemu. Svaki čovjek je drugačiji od drugoga. Mi to - biti drugačiji - nazivamo stanjem svijesti pojedinca. Također i ti si drugačiji od drugoga tvojega bližnjeg. Ti imaš svoje stanje svjesti, on svoje. Koje je od obaju "ispravno"? Po božanskom zakonu nijedno, zato jer svatko pokazuje više ili manje svoje griješne okolnosti, dakle ono što mu "leži" odnosno prianja. Zbog toga svatko govori, osuđuje i sudi iz svojih vlastitih krivih postupaka i time postaje vlastiti sudac. Isus je o tome rekao: "Ne sudite, da ne biste bili suđeni. Jer s kojim sudom sudite, i vama će suditi; i s kojom mjerom mjerite, i vama će mjeriti."

Ne šalji ljudima oko sebe mržnjom i zavišću ispunjene misli, jer ni ti sam nećeš da ti drugi to čine.

Ostavi svojim bližnjima slobodu. Ne prisiljavaj ih da čine ono što ti želiš ili što bi mogao sam učiniti.

Pomogni svome bližnjem, kad spoznaš da mu treba pomoć, i moli te za pomoć. Ali s tim u svezi ne izazivaj pažnju. Učini to sasvim skromno i ne zahtjevaj od njega ni hvala.

Ne probijaj se u hram, u sferu svoga bližnjeg tako što ga želiš mijenjati onako kako ti vjeruješ da bi on morao biti. Mijenjaj sebe i zadobij poštovanje svoga vlastitog života, tada zadobivaš poštovanje i svojih bližnjih.

Upoznaš li prijatelja ili prijateljicu, pitaj se s kojom svrhom? Da li je svrha seksualnost da zadovolji tvoje napasne želje? Tada se pitaj kako bi bilo da tebe za to upotrijebe.


Dragi Martine, nove vrijednosti, duhovne vrijednosti - kako ih ti zoveš - uvijek su one prastare vrijednosti koje pokazuju svi božanski spisi, i koje nas je Isus, Krist, opširno učio i za primjer živio. To su vječne božanske zakonitosti za ovu Zemlju. Upravo u Govoru na Gori nam je Isus iz Nazareta tako mnogo dao. Slijedimo li Njegove jednostavne pouke, tada nam je put k višem životu predodređen.

Isus nas je poučavao npr: "Ne sudite da ne biste bili osuđeni". Suditi znači nekog drugog u mislima ili riječima osuditi ili presuditi, a da taj koji sudi ne prepozna svoj vlastiti udio. Kako se često kaže: "Ja nisam kriv u ovoj ili onoj situaciji". Ili "Ja sam nedužan". Ali Isus nas je učio drugačije u svezi s brvnom i trunom. On je rekao: "Zašto vidiš trun u oku svoga brata, a ne primjećuješ brvno u svom oku? Ili, kako smiješ reći svome bratu: Stani, izvadit ću ti trun iz oka? A gle, brvno je u tvome oku. Ti licemjeru, izvadi najprije brvno iz svoga oka; tada vidi kako ćeš izvući trun iz oka svoga brata." Time je On mislio, da u jednom konfliktu ne snosi samo jedan krivicu. Vjerujemo li u zakon sjetve i žetve, uzroka i posljedice, tada u osnovi svađe dvojeili više njih mora biti jedan zajednički uzrok u kojemu oboje ili više njih ima svoj udio. Tražimo li samo jednoga da ga okrivimo, dakle da nađemo krivca, gdje je onda onaj koji je tu krivicu prouzročio?

Po Isusovom učenju - vidi trun i brvno - u jednom kompleksu krivice moralo bi dakle sudjelovati uvijek dvoje ili više njih; ne može postojati samo jedan krivac. Ako želimo izbjeći sukrivnju, ili u jednom krivičnom procesu dopustiti pravdi da vlada, Isus nam pokazuje rješenje, put, za naše ponašanje: "Sve što želite da vam drugi čine, učinite to vi njima!" Ili obratno: Što ne želiš da ti drugi čini, ne učini ni ti njemu. Sigurno ne želiš da drugi o tebi sude, da te osuđuju, vrijeđaju, ograničavaju, odbijaju i, i, i. Ako to nećeš, tada ne čini to ni ti. Iz toga proizlaze plemenite vrijednosti, dakle prastare vrijednosti kršćanskoga društva.

Iako je zakon sjetve i žetve, -također "zakon uzroka i posljedice" -, zapisan u Bibliji, mnogi ga kršćani odbacuju. Tko još hoće biti sukriv u jednoj krivici? Čovjek pronalazi za sebe uvijek najbolje a zakon sjetve i žetve bez ustezanja gurne na stranu. Također i institucije crkve u velikom luku obilaze zakonitost "Što čovjek sije, to će i žeti." Zašto baš? Kada bi priznale tu istinu, tada bi crkveni dostojanstvenici, bili stalno na putu, da bi se ljudima ispričavali za prošlo i za sadašnje. Po tome prepoznaješ ukojoj se kulturnoj fazi nalazi naše društvo. Ono zatvara oči pred kozmičkim zakonom uzroka i posljedice, naročito onda kada se radi o osobnom. Tvrdnja znanosti ga priznaje, ona kaže: Nema posljedice bez uzroka. Vidi se dakle: Odrasli ljudskoga roda moraju tek sazrijeti za jedno puno-vrijedno društvo.

Čovjek se ne treba orijentirati na čovjeka, nego uvijek na Isusovo učenje. Da bi se obrazložila tobožnja nemoć prema vlastitim niskostima često se navodi: Isus je bio savršen čovjek, a mi smo ipak nesavršeni ljudi. Ova izjava je doduše točna, ali Isus nam je zapovjedio: Postanite savršeni, kao što je savršen vaš Otac na Nebu. To znači: Mi trebamo svoju dušu voditi na usavršavanje, s pomoću našeg Otkupitelja Krista. Isus nam je zapovjedio također da Ga slijedimo, što znači da ne trebamo slijediti ni jednog čovjeka, nego da činimo korake koje nas je On učio. Koraci k puno vrijednom životu, koji bi obilježio i jedno stabilno društvo s višim etičkim i moralnim normama, su ispunjavanje korak po korak zapovijedi koje nam je Bog dao preko Moj šija i Kristov Govor na Gori. Iz toga postupno proizlazi ono što nas je Isus učio: Postanite savršeni, kao što je savršen vaš Otac na Nebu.

Ovu Njegovu izjavu povezujem pretežno s našom dušom, koja i u čovjeku može postati savršena. Čovjek ima uvijek svoje zemaljske životne programe, koje on na krajutreba, da bi se snašao u zemaljskom postojanju, npr. programi za kretanje u tri dimenzije - za odluke u pozivu, za ispravno vaganje i mjerenje, za zemljopis i povijest, također programi brojeva, programi za muziku i za primjenu ostalih talenata; čak, ako hoćeš, za današnje vrijeme, kompjutorski programi.

Brošura je besplatna!
Brošuru možete naručiti u
Internetskoj knjižari Riječ

 

[...]

Ovi naši životni programi za naše zemaljsko postojanje mogli bi biti vrijednosna mjera kršćanskoga društva. Npr. kako oblikujem s njima svoj život? Stavim li ove životne programe u zapovijedi Božje i u zakonitosti Isusovoga Govora na Gori, tada mi postupno postaje jasno, što mogu činiti iz svoga života, kako ga mogu sve više i više usmjeriti u plemenitije i finije putanje...

 

Mladić:
Drugi prijatelj postavlja sljedeće pitanje: Nalazim se pred izborom zanimanja. Svatko kaže nešto drugo što bih trebao raditi. Ni sam još nisam siguran. Kako da postupim ispravno?

 

Odgovor proroka:
Uobičajeno je da nas drugi savjetuju koje zvanje da biramo. Dobar savjet nije uvijek nesebičan, što će reći da je isključivo dobar savjet pomoć. Često savjetodavac želi svoj nepogođeni izbor zvanja, svoje idealno zvanje, vidjeti ostvareno u drugome, npr. u svojemu sinu, kćeri, u dobrome prijatelju ili prijateljici.

Upravo kada se radi o izboru zvanja mladi bi trebali sami postupno razviti osjećaj koje nadarenosti i sposobnosti leže u njima. U dobi kad mladić stoji pred izborom svog zanimanja, aktivne su i određeni talenti, sposobnosti i sklonosti. To sa sobom donosi životni ritam svakoga pojedinog čovjeka. Ne bismo se trebali dati prisiliti ni od čega ni od koga. Dobre savjete možemo dakako prihvatiti, no istodobno trebali bismo odvagati koje sklonosti ili čak sposobnosti i talente imamo. ...

 

Mladić:
... Imam na zalihi još pitanja, čak mnogo pitanja. Smijem li ti pročitati sljedeće? Pričati o Bogu nije "in" među mladima. U crkvi mi Bog djeluje starinski. Ne mogu si uopće predočiti da On živi. Da li je Bog samo nešto za starije ljude? ?

 

Prorok:
Kažeš da pričati o Bogu nije uobičajeno među mladima i u drugoj rečenici: "U crkvi mi Bog djeluje starinski."

Kao Božji instrument imam mnogo, vrlo mnogo Božjih iskustava. Tako ti mogu iz vlastitog iskustva zajamčiti da Bog nije crkveni Bog koji je institucionaliziran i tako reći napravljen antikvitetom. Budući da se iz toga antikviteta, crkvenog BOGA, već odavno povukao život, Bog, nije ni čudno što nemaš utisak da ON stvarno živi. Ali On, stvarni Bog, Vječni, živi! Jer On je život!

Mada se o Bogu mnogo govori, ipak jedva da ponetko ima jasna uobičajena iskustva o Njemu.

Na Zapadu život, vječno postojanje, sveprisutnu snagu, prastruju nazivamo BOG. Bog je Duh koji prožima beskonačnost, koji je Sebi iz Sebe dao oblik, oblik Boga; On je vječni Otac kojeg i nazivamo Bog-Otac. Iz vječne prastruje, Boga, Bog-Otac je stvorio bezbroj duhovnih sunaca i svjetova, sedam puta sedam nebeskih razina i duhovna prirodna carstva. Stvorio je božanska bića, duhovna bića, koja žive i djeluju u vječnome kraljevstvu, Bogu. Prastruja je dah, život, koji sve održava i prožima.

Budući da je Bog život u svemu, On je i život u materiji. U svakome čovjeku, u svim dušama, u četiri elementa: vatri, vodi, zemlji i zraku i u svim snagama materije, u svakome atomu, u svakoj molekuli je sadržana bit, komprimirana prastruja, dakle BOG. Bog je Riječ u svim stupnjevima svijesti kao npr. u zračenju zviježđa, u prirodnim carstvima, u dušama i u ljudima. Bog je dakle život u tebi, u meni, u svakome od nas.

 

[...]

Institucionalne crkve su uistinu od Boga napravile portret s grubim i okrutnim crtama, te su Ga ponizile na nivo starine. Dinamičnome, sveprisutnome Bogu, koji je u svakome vatra, svjetlo Riječi, oni ne daju da dođe do riječi. Službenici službenih crkava imaju svoj isti godišnji ritual ne samo za određene praznične dane, već je svaki dan obilježen institucijom crkve. Propovijedi su često slične ili iste, godinu za godinom. Njihova služba Božja nije uvijek svakodnevno služenje bližnjemu, već mnogo više služenje crkvi. Crkveni službenici istina govore o Bogu, ali ne dopuštaju da On govori i djeluje kroz njih. On se niti ne može objavljivati preko njih, jer oni imaju institucionalnu predodžbu o Bogu koja nije u skladu s vječnim Ocem, dakle s Bogom-Ocem.

Bog, naš Otac, je sklon svoj Svojoj djeci, tebi, meni, svakome. On nas želi imati ponovno u vječnome kraljevstvu, u vječnim nebesima. Stoga je On k nama poslao Svoga Sina, Suvladara Neba, koji je postao našim Otkupiteljem. Isus je utjelovljavao vječnoga Oca, jer je po smislu govorio: "Otac i Ja smo jedno", što će reći: "Ja, Isus iz Nazareta, živim tako kako je volja vječnoga Oca na Nebu.

Pogledaj Isusov život, predoči sebi spontanoga, dinamičnoga mladoga čovjeka koji je sa Svojim apostolima išao uokolo prašnjavim cestama objavljujući radosnu vijest ljubavi Svoga Oca, koji je stanovao pod zvjezdanim svodom, koji je u svakoj životinji, svakoj biljci vidio Božju vladavinu, koji je svoje apostole, učenike i učenice upućivao u najfinije zakone svemira, koji ih je poučavao sjedeći pod stablom, koji je stajao na polju i tisućama ljudi navještao radosnu vijest života, Govor na Gori, koji se s nekoliko apostola ukrcao u čamac i odveslao jezerom Genazareta, koji je tadašnjim farizejima i pismoznancima, licemjerima, govorio istinu u lice. Isus dakle nije okolišao - On je utjelovljavao spontanost unutarnjega života.

Promatraju li se danas crkveni dužnosnici s njihovim titulama i "dostojanstvima", s njihovim talarima, odjećom i njihovim crkvenim građevinama, tada bi svatko zapravo morao reći: Ovdje nešto nije u redu. Tamo jednostavni Isus iz Nazareta, Sin Božji, a ovdje "službeni dostojanstvenici", koji s "dostojanstvom" zastupaju nešto što Isus nije naučavao. Isus nije bio takav kakvi su oni. Tako, kao što su oni, Isus ne želi.Tako kao što oni naučavaju, govore, postupaju i najzad kako žive, to ne odgovara učenju Isusa iz Nazareta.

Nezavisno od starosti smijem i ja na neki način osjetiti spontanu, vječnu snagu Božju, unutarnju vječnu mladost, svježinu duha, život koji je jedinstven. Svatko tko sve više i više odlaže svoje odviše ljudsko, odnosno žrtvuje ga s Kristovom pomoći, te sve više čini što Bog želi, taj u sebi otvara izvor najviše snage koja je uvijek svježa i jasna i mladalačka. Jer Isus nam je rekao: Slijedite Me! Slijedimo li Ga, tada činimo ono što Bog želi te doživljavamo u sebi, na sebi i kroz sebe slično kao naš uzor, Isus, Krist. Ne trebaš dakle puno govoriti o Bogu. Čini što nam je Isus zapovjedio i potvrđuj spontanoga, mladoga čovjeka, Isusa iz Nazareta, tada zadobivaš radost činiti što Bog želi. Tada više nisi oponašatelj ili čovjek koji okoliša, već spontan mladi čovjek koji u svojim mislima i u svome ponašanju odaje počast Bogu pitajući se: Kako bi se Isus ponašao u ovim i onim prilikama dnevnih događaja, što mi On želi reći u mome ponašanju preko mojih misli, preko mojih želja?"

Dragi brate, ne gledaj na antikvitetnoga Boga o kojemu uče crkveni dužnosnici, nego dopusti da Krist uskrsne u tebi! On, Isus, mladi čovjek, želi biti tvoj pratilac.

Bog, dakle, nije samo za starije ljude. Bog je za mladež, Bog je za takozvane odrasle, Bog je za starije ljude. Bog je uvijek prisutan i daje se uvijek potpuno. Iskusi Ga i doživi tako što slijediš Isusa, i imat ćeš uz sebe svjesno najboljega prijatelja.

 

Mladi:
Onako kako to ti kažeš, dodiruje me. Tu se jednostavno osjeća da ima nešto u tome, nekakva širina, jedna perspektiva!

Kada sve to čujem i dopustim da djeluje u meni, dolazi mi misao: Kako mogu to što Isus želi od mene uklopiti u svoj život, dakle dovesti u sklad s onim što je u vanjštini moja svakodnevica? Nisu li to dva svijeta? Da li je Isus moj pratilac i onda ako se okrenem stvarima koje su uobičajene za nas mlade?

Ja sviram gitaru, i nas nekolicima muziciramo, imamo dakle bend. Gabi, prema onome što si rekla, da li i dalje možemo svirati rock muziku? Možemo li plesati i rock'n roll?

 

Prorok:
Kao što sam prije rekla: Sve s mjerom i ciljem. Naravno da možeš svirati rock muziku, naravno da možeš i plesati rock'n roll, ako sve skupa ne postane porok, ako se ne izrodi u razuzdanost, tj. ekscese. Zašto ne?

 

Mladi:
Raduje me što mi tako objašnjavaš sljedbu Isusovu. To nije dakle život potpunog odricanja. Kako sam razumio, čovjek ipak smije ponešto proživjeti, dok to ostaje u razumnim granicama i ako se u tome ne izgubi.

Na mojoj cedulji je sljedeće pitanje drugoga mladića:

Ja sam mlad čovjek i učim zanat. Sada sam u trećoj godini naukovanja. Kako da se zaštitim od toga da ne postanem stručnjak koji sve rješava samo znanjem?

 

Prorok:
Biti stručnjak nije ništa loše. Dapače, dobro je imati stručne kvalitete u svome zvanju. Dobro društvo treba stručno sposobne ljude koji vladaju područjima svoje struke.

U ovome našem društvu mnogo toga se rješava "znanjem". Pitanje je da li znalac to stvarno "zna" ili samo želi provesti osobne predodžbe i želje koje ne odgovaraju stručnom znanju.

U ovome našem društvu mnogo toga se rješava "znanjem". Pitanje je da li znalac to stvarno "zna" ili samo želi provesti osobne predodžbe i želje koje ne odgovaraju stručnom znanju. Već smo često pričali o spontanome, svemudrome duhu, koji nam može u svakoj situaciji, u svim životnim pitanjima, pa i u stručnim, odbljesnuti jedno zakonito rješenje, rješenje dakle svjesno Boga. Podsjećam na ono što je svima nama, a posebno vama mladima, prenijela Liobani, naša sestra iz duhovnoga carstva, a što je dano u knjizi "LIOBANI, Ja objašnjavam - hoćeš li sudjelovati?" Ona vam tumači kako da u sebi otkrijete unutarnjega pomagača i savjetodavca i s Njegovom pomoći nađete rješenje nekoga problema, te odgovore na neko pitanje, bilo u školi, zvanju ili dokolici.

Brošura je besplatna!
Brošuru možete naručiti u
Internetskoj knjižari Riječ

 

[...]

Ako Bog za nas nije antikvitetski Bog, dakle nije antikvitet koji stoji u kutu, koji nam više nema što za reći za naš život, tada će nam postati jasno da intelekt uvijek ima svoje granice, jer je on naučen, stečen odgojem. Inteligencija BOG zna sve, pomaže nam u svakoj situaciji, onda kada se predamo spontanome pomažućemu Duhu, ispunjavajući korak po korak Njegovu volju, koju prepoznajemo u Deset zapovijedi i Isusovom Govoru na Gori. Tako se širi naša svijest i mi stječemo pristup unutanjem pomagaču i savjetodavcu, Duhu Krista Božjega u nama. Ako činiš dakle ove korake, tada ćeš biti stručnjak u svome zvanju, koji dopušta BOŽJOJ inteligenciji da upravlja preko njega, koji dakle intelekt, stručno znanje stavlja na raspolaganje inteligenciji BOG. Stručnjak zatim postupno gleda preko granice, preko zida intelekta, i saznaje rješenje za rješenjem, korake koje intelektualac samo-znalac ne poznaje, jer se oslanja samo na svoje znanje, na naučeno.

Smisao života je dakle da školujemo svoj razum, da razvijemo svoje sposobnosti i kvalitete, ali da ih sjedinjujemo s inteligencijom BOG, tako da spontani, vječni, sveznajući Duh može upotrijebiti naše stručno znanje kao instrument za dobro i društvo na visokom etičkom nivou.

 

Mladić:
Ovdje imam jedno pitanje koje je važno za mnoge od nas:

Što misliš o prijateljstvu između mladića i djevojke?

 

Prorok:
Imati dobre prijatelje uistinu je dar kojeg treba ne samo čuvati nego i njegovati tako što smo za njih i s njima. Dobri prijatelji zajedno dijele radost i bol. Oni se uzajamno pomažu. Dobri prijatelji su otvorena prijateljska zajednica u koju može pristupiti svatko s časnim namjerama i koji je spreman njegovati prijateljsku vezu. U dobrome prijateljstvu izgrađuju se pozitivne snage. Iz prijateljstava mogu proizići prijatelji koji si međusobno pomažu. To može dovesti do bržeg unutarnjeg rasta.

 

[...]

Sve više ljudi polako shvaća da postoji reinkarnacija, koja je bila mnogim stoljećima neopravdano poricana od strane službenih crkava; oni dakle vjeruju u ponovno utjelovljenje duše, što naravno znači da mi sa sobom u ovo zemaljsko postojanje donosimo grešne programe iz prijašnjih egzistencija, npr. želju za tjelesnošću, dakle za seksualnošću. Kod jednih je ta želja više izražena, kod drugih manje. Jedan u svojoj misaonoj slici ima seksualne ekscesne želje, drugi se preko seksualnosti želi opustiti ili upravo spolnim životom želi vezati drugoga za sebe. Ima puno različitih lanaca koji vezuju. No svaki vezujući lanac, također i seksualnost, želi nešto za sebe, za ego ili za vlastito tijelo. Jedan hoće uvijek iznova doživjeti seksualnost da bi rasteretio svoje živce ili uživao u zadovoljstvu živčanih podražaja, drugi se može zadovoljiti samo u tjelesnim ekscesima, dakle u ekstremnim oblicima tjelesnosti. Ponetko nakon spolnog odnosa ima lošu savjest, tada kada je time samo iskoristio partnera. Bez obzira o kojem se stupnju spolnog odnosa radi uvijek se moramo pitati: "Gdje je korijen toga nagona?" Želim li se vježbanjem i uvježbavanjem seksualne prakse razviti u seksualnoga razmetljivca ili želim razviti moralno-etičke vrednote time što težim prepoznati uzrok svoje sklonosti da bih ga postupno odstranio?"

U našem današnjem vremenu ne može se reći: "Smiješ imati seksualni odnos s mladićem ili djevojkom samo ako se vjenčate i želite dijete. Kada bi to išlo tako bez daljnjega, kada bi ljudi s lakoćom to ispunjavali kao pretpostavku, bilo bi lijepo, jer bi oboje povezivala dajuća i primajuća ljubav, a njihova bračna sreća ostala bi nepomućena. Budući da pojedinac više ili manje seksualne želje donese sa sobom u ovu inkarnaciju, za većinu ljudi je velika pobjeda udovoljiti zahtjevu o kojemu je bilo riječ. Nekima to uspijeva. To ovisi o sklonostima koje je čovjek donio sa sobom kao i o cilju koji si je pojedinac postavio za svoj život. Drugima to ne uspijeva jer su sa sobom donijeli odgovarajuće djelujuće programe. To međutim ne bi trebao biti razlog za ispriku po smislu: "Ja sam donio sa sobom baš jače seksualne programe, dakle moram prakticirati seksualnost. Ne mogu ih najzad jednostavno potisnuti." Oni se ne bi trebali potiskivati, jer što je potisnuto nije uklonjeno. O tome se treba uvijek naglasiti: Valja pronaći korijen pretjerane seksualnosti kako bi se mogao ukloniti taj početni uzrok iz kojeg se uzdiže odgovarajuća enegija.

Niti na jednome čovjeku i njegovome mišljenju i činjenju ne trebamo prelamati štap. Ali svatko ima mogućnost da se postupno profini tako što analizira i prevladava donijete programe, a ne da ih izgrađuje time što dugo vježba, dok ne izgubi čuvstvo vaganja i mjerenja, savjest, i upušta se u seksualni život, bez obzira na to kako je iskorištavanome, koji u nekim prilikama biva gurnut u stranu, bilo u braku ili seksualnome prijateljstvu. Tko ima savjest, taj će uvijek razmisliti što može učiniti pretjeranom seksualnošću, bilo sebi ili bližnjemu, i da li je to što radi u skladu s vlastitim samopoštovanjem i s poštovanjem prema bližnjemu.

Vezujući lanci višestruko se povezuju seksualnošću. Da li je ta "ljubav" dostatna za osnivanje obitelji, da li će ta "ljubav" odoljeti odgoju djece, da li ta "ljubav" može izdržati i do duboke starosti, to možemo danas zaključiti po broju rastavljenih brakova.

Tko želi osnovati obitelj, trebao bi se pitati: Sto je moj motiv? Da bi se mogao njegovati dobar brak i obitelj potrebna je unutrašnja naklonost; privlačnost koja se temelji samo na prisilnoj seksualnosti, nazovimo to kratko seks, svakako nije dobra osnova. Za dobar brak je potrebna tolerancija, međusobno razumijevanje, blagonaklonost koja je konačno davanje i primanje, i koja dolazi do izražaja i u tjelesnoj povezanosti.

Brošura je besplatna!
Brošuru možete naručiti u
Internetskoj knjižari Riječ

Prorok:

 

[...]

Tko se upušta u partnerski odnos ili brak i zasnuje obitelj treba biti svjestan odgovornosti koju to zahtijeva. Koliko patnje, unutarnje ali i izvanjske bijede ide na račun lako sklopljenih brakova!

Prema Ustavu Savezne Republike Njemačke brakovi i obitelji su pod posebnom zaštitom države. Kako to izgleda međutim u stvarnosti? Štiti li država stvarno brak i obitelj - i koji brak? Danas je skoro svaki treći brak rastavljen, a brakovi se sklapaju po drugi, treći i četvrti puta. Na brzinu se zasnivaju obitelji u kojima dođu djeca. Uskoro zatim se raspada taj brak, ta obitelj.

Znam za slijedeći slučaj: jedan mladi bračni par je dugo želio dijete. Dugo priželjkivano dijete je došlo na svijet i sada je staro godinu i pol. No muž se iznenada odvaja od obitelji i nalazi si jednu prijateljicu kod koje se i preselio. Majka s jednoipolgodišnjim djetetom je sada sama i postala je socijalni slučaj, jer muž ne može prehraniti svoju obitelj i sebe.

U konkretnome slučaju postavlja se pitanje: Koji brak ili obitelj štiti država - prvi, drugi ili treći? Kako država štiti npr. samohranu majku s jednoipolgodišnjim djetetom? Da li je za ovo dvoje ljudi izlaz socijalna pomoć? Ako da, to za mene znači biti zapostavljen. Muž međutim sa sudski utvrđenim dijelom svoje plaće živi s prijateljicom koja prema prilikama može s njime dijeliti svoju zaradu. Tko dijeli sa samohranim majkama i djecom?

Sto na to kaže država? Može li ona uopće nešto reći? Može li uvesti prava za napuštene žene i samohrane majke s djecom? Državnici, političari, ljudi koji zastupaju državu odnosno narod, teško da mogu nešto reći o tome jer ni sami nisu bolji. Bacimo li pogled u privatan život ponekog političara vidimo da su mnogi od njih jedan ili više puta rastavljeni i dva ili tri puta ponovno oženjeni ili da žive s nekom prijateljicom. Kod nekih postoji brak il obitelj samo prividno, jer pored toga imaju prijateljicu.

Državnici, političari, ne moraju brinuti za svoj prvi, drugi ili treći rastavljeni brak, njihove su plaće dijelom toliko velike da si mogu priuštiti još i četvrtu ili petu rastavu braka i eventualno se upustiti u daljnje brakove.

Jesu li dakle političari uzori za pridržavanje našega Ustava kojeg oni napokon zastupaju? Kako da narod bude bolji ako su državnici, političari, ponekad u mnogome gori od naroda? Sigurno su i institucije crkve blagoslovile te brakove, i zar nije katolička crkva kao i protestantska nekima od tih supružnika raskinula zavjet vjernosti? Umjesto da crkveni službenici, koji su blagoslovili te brakove i potvrdili ih zavjetom vjernosti, pozivaju takve državnike na etiku i moral, tako što im objasne da po njihovim kršćanskim načelima sakrament odnosno obećanje ima svoju valjanost, oni sjede s tim političarima u prvim redovima, te "šire svoje molitveno remenje i povećavaju kićanke na svojoj odjeći" i na kraju krajeva dopuštaju da oni koji sjede "na čelu za stolom i u sinagogama", uključujući i crkveno poglavarstvo, budu isti kao pred 2000 godina kad je Isus pismoznance i farizeje nazivao licemjerima "vi koji ste poput oličenih grobova što izvana lijepo izgledaju, ali su iznutra puni mrtvačkih kostiju i samog smeća".

Kao što se u crkveno datoj obvezi u svezi s brakom kaže: Treba biti jedno drugome vjerno dok vas smrt ne rastavi". Ako već to ne slijede političari koji su na čelu naroda i Ustava, tko će se onda držati toga? Bolje ne uzimati ih za uzor, ni crkvene poglavare, ni državnike, koji čak u jednoj od svojih partija nose slovo K, kao kršćanski. Predstavlja li brak sklopljen u crkvi prijevaru u ponašanju? Da li crkvena nauka o braku vrijedi samo za narod, a ne za političare? Jer crkveni poglavari sjede sa svim brakolomcima u prvim redovima. Kako često se priča o etici čija je bit moralno ponašanje čovjeka, dakle o znanosti o ćudoređu. Gdje je izostala ta etika kad se je ne drže političari ni crkveni dužnosnici?

Prema Dudenu etika znači "Ukupnost moralnih normi i načela koje leže u osnovi stava svjesne odgovornosti ". Etika jednoga naroda kao i staleža, etika postupanja svakoga pojedinca - sve bi trebalo biti popraćeno kršćanskom etikom. Shvatimo li to po smislu ili čak doslovno, tada uviđamo da ćudoređe nije samo u raspadanju, već j e raspadnuto.

Dragi mladi, svatko ima slobodnu volju prihvatiti višu etiku i moral, dakle principe moralno-običajnoga ponašanja. Tko govori o kršćanskoj etici, a ne pridržava se je, taj je najlošiji uzor za mladež. Želite li pridonijeti jednome boljem, etički-moralnom društvu, društvu s višim vrijednostima, tada ne gledajte ni na državnike, ni na političare, ni na bilo koga drugog čovjeka, već kao što je rečeno, na Isusa iz Nazareta...

 

Mladi:
Gabi,ono što si rekla o prijateljstvu, o partnerskim odnosima, brakovima, obiteljima i seksu, izuzetno je bitno, mislim da se time ne treba zavaravati. Srećom da postoji netko, tko nama mladima može reći što se događa i o čemu to zapravo ovisi! Ovdje dobro pristaje pitanje jednog mladog prakršćanina, koji me zamolio da ti ga postavim. Ono glasi:
"doživotno otac, majka; trebam li si dijete "natovariti na grbaču"?"

Prorok:
Dobra, neokrnjena obitelj, zaista nije doživotni zatvor kako ti očito misliš. Vid obiteljskog života koji je danas u našem društvu postao uobičajenim nije ona obitelj na koju ja mislim. Obiteljske veze trebale bi biti povezujuće, tako što roditelji čuvaju vjernost. Kao što je rečeno, gdje je povezanost vjernosti, tamoje i sloboda. Ako svatko ima svoju slobodu jer jedno u drugog mogu biti sigurni, tada se mogu voditi dobri, otvoreni razgovori koji povezuju, iz čega proizlazi uzajamna pomoć. Tada jedan partner od drugoga neće uvijek samo očekivati niti zahtijevati pretjeranu seksualnost da bi se na tijelu partnera mogao opustiti i zadovoljiti. Djeca proistekla iz takvog braka, sigurno će biti odgojena onako kakvi su partneri. Hoće li djeca ispuniti mjerila roditelja ili ne, treba prepustiti djeci jer tko zna kakve sposobnosti ona nose u sebi. Biti slobodan ne znači dopuštati drugome druge partnerske odnose, ili sebi takozvane "bračne izlete" ili slično. Sloboda znači poštovanje i samopoštovanje.

Budu li djeca odgojena u takvom duhu, tada ona imaju dobre početne mogućnosti za svoj život.Hoće li ona koristiti ove mogućnosti prepušteno je opet njima. Upravo mala djeca žele roditelje koji se međusobno razumiju, koji su tu za njih, koji im pružaju dom i sigurnost, gdje osjećaju da nalaze pažnju i ono što je odlučujuće, gdje imaju jesti i piti. I odrasla će djeca, ukoliko ona to žele, rado doći k roditeljima jer roditeljska kuća za njih ostaje dom, ali nije onaj dom u kojem jure od mladosti pa do često dublje starosti. U prirodi je onako kako bi trebalo biti u našim obiteljima. Kada se ptići osamostale, grade sebi vlastita gnijezda. Kada se naša djeca osamostale, tada bi trebali odgovorno uzeti svoj život u svoje ruke, ono što su ponijeli za svoj zemaljski opstanak. Imaju li dobar temelj, na primjer roditeljsku kuću i dobru naobrazbu, tada će rado doći k roditeljima u posjetu ili na razgovor, ali im neće postati teret u starosti.

 

[...]

Sve dakle ovisi o tome na čemu dvoje ljudi temelji svoj brak- na pravoj vjernosti ili na takozvanoj "ljubavi" koja svoj izrazu mnogome nalazi u seksualnoj strasti. Osnuje li dvoje ljudi svoj brak na vjernosti, razumjevanju i slobodi, tada takozvano "doživotno" nije izgrađeno na zarobljeništvu, već na zajedništvu, ali i za ljude oko sebe, za moralno društvo i za veliki krug prijatelja. Možda čak za veliki obiteljski savez u kojem više obitelji djeluju za zajednicu i za dobro društva.

 

Mladić:
Daljnje pitanje: Koje ciljeve si mogu postaviti u prijateljstvu, a da ne dopustim da se na mene utječe iz vanjštine - filmovi, propaganda, mišljenje?

 

Prorok:
Sadržaji i ciljevi dobroga prijateljstva mogu doći samo iz našega osjećajnog i misaonog svijeta u pitanju: Što povezujem s rječju "prijateljstvo"? Filmovi, reklame, mišljenja, mogu nas pokrenuti, često ne u pozitivnom smislu, jer tamo gdje prijateljstvo sklizne u seksualnost, tamo više nema povezanosti koja prijateljstvo čini vrijednim, već vezanost na objekt užitka. Svatko je slobodan da sam "kroji" svoj život; igla i konac su ono što činimo iz svojih čuvstava i misli. To smo tada mi.

Mladić:
Seks prije braka - što misliš o tome?

Brošura je besplatna!
Brošuru možete naručiti u
Internetskoj knjižari Riječ

 

[...]

Ako je u planetarnoj konstelaciji koja dušu sprovodi da postane čovjek, program užitaka seksualnost pojačano aktivan, tada mladi čovjek u kojem sve ključa i vrije, može vrlo teško zaustaviti aktivne hormone koji vrše pritisak. Opet ovisi o tome kako se ponašamo prema tome nagonu - da li dopuštamo da preko našega nervnog sistema utječe u naše seksualne hormone, da bismo tada i izvršili seksualni akt, svejedno s kim, ili da li je mladi čovjek seksualnost prorađuje. Ovo prorađivanje događa se, kao što je već rečeno, u glavi, u razumu, time što prosuđuje što ima od toga ako si traži seksualni objekt, pitajući se da li je to njegova etičko-moralna crta života, ili da li se želi postupno osloboditi tih navaljujućih seksualnih želja. Često puta je i tako, da u jednom sklopljenom prijateljstvu jedno od drugoga zahtijeva seksualno zadovoljenje, mladi čovjek od mlade žene, a mlada žena od mladoga čovjeka. Tada bi si morao svatko postaviti pitanje: Što mi imamo od toga? Što namjeravamo s time? Želimo li se samo uzajamno zadovoljavati ili želimo osnovati partnerstvo ili brak? Nadalje: može li ono što se temelji na spolnoj strasti biti trajno ili ne bismo li zajedno trebali postati svjesni, da bi nas jedan drugi način, kao npr. dobro, otvoreno prijateljstvo, mogao osloboditi ove spolne strasti, iz čega bi se mogla razviti jedna stalna veza u kojoj bi svatko poštovao sebe i onoga drugog.

Generalno se može reći: Sve što radimo ovisi o tome kako? To vrijedi za sva područja života, pa i u pogledu tjelesnosti.

Vjerujem da će onaj tko pažljivo čita ovo izdanje "Mladi i prorok" sigurno moći pronaći daljnja gledišta po kojima se može orijentirati, ako hoće.

Dinamika mladeži se izražava u raznolikim aktivnostima, također u sportu i hobijima različitih vrsta. Upravo mladi ljudi koji se nalaze u periodu "oluja i poriva" mogli bi si kroz sport izgraditi otvoreno, iskreno i odano prijateljstvo, također i sa suprotnim spolom, jer sport i hobiji često svraćaju interese na druge stvari, a spolno "uživanje" stupa u pozadinu.

Mladi čovjek ne bi trebao ni u kom slučaju sa sportom i hobijima potisnuti misli i želje za seksualnošću, već bi trebao analizirati što bi mogao biti korijen njegovoga seksualnog pritiska. Također je važno da mladi čovjek razmišlja o svom daljnjem životu, bilo o zvanju, o obitelji, o pravom prijateljstvu i našem društvu. Ima li on dobar krug za razgovor u kome bi se mogao izraziti, tada će sigurno time reducirati i poneku želju seksualne snage.

 

Mladi:
Pogled na moju ceduljicu mi kaže: Sljedeće pitanje ide sasvim drugim pravcem.

Nakon uzleta u društvo blagostanja, sada živimo u zaista teškom vremenu: nezaposlenost, zagađenje okoliša, ratovi, bolesti, AIDS, genetska manipulacija, korupcija u politici itd. Čovjek se osjeća tako bespomoćnim. Što bi moglo biti izlaz?

 

Prorok:
Mi ljudi uvijek pitamo za izlaz iz teških situacija. Općenito smo se navikli gledati druge kao krivce, optuživati ih za nesposobnost, neuspješnost i si. Tako dugo međutim dok prstom pokazujemo na druge, sve će ostati kako jest. U valovitom toku gore i dolje, nastavit će se s nezaposlenošću, zagađenjem okoliša, ratovima, bolestima, genetskom manipulacijom, klonovima i korupcijom. Malo se osjeti povoljan vjetar, pa opet krene nizbrdo. Tko ili što se treba promijeniti da bi ostao stalniji pozitivan polet? Trebaju li se promijeniti samo oni kojima pripisujemo odgovornost za jad? Ili -ne bi li si pojedinac morao uzeti zadaću da postane drugačiji nego što je sada drugi, tako što usvoji više etičko-moralne norme?

Mladež bi mogla težiti solidnome obrazovanju, i obavljanju struke, što može pojedinca prožeti kvalitetom, a time i sviješću koju on unosi u društvo - ne da bi se laktovima popeoviše na ljestvici uspjeha, već to čini pravom sposobnošću za bližnjega, i za istinsko zajedničko dobro, za dobrobit svih. Jedan čovjek visoke etičnosti i morala, neće nikada stupiti u klan korupcije, već će svoj novac zaslužiti dobrim obavljanjem svoje profesije. On će također biti za prirodu i poštovati život životinja, biljaka i minerala u spoznaji, da upravo životinje imaju finije osjećaje i da često više opažaju nego li nezgrapni čovjek. Jedan čovjek visoke etičnosti zna da ratovi nisu slučaj već da prema okolnostima predstavljaju generacijski problem, jer tko vjeruje u reinkarnaciju, zna da se bitke održavaju na bojnim poljima koja opet tvore magnete za one koji svoju ratničku žicu nisu preobrazili u mir. Rat suzbijati ratom znači - opet jednom započeti novi rat. To se ne odnosi samo na neku zemlju, već vrijedi i za pojedinca.

Bolesti ne dolaze slučajno. One stižu iz "retorte" u ovaj život donesenoga pogrešnog ponašanja, slabosti, grešaka, dakle iz grešnoga koje čovjek u prethodnim inkarnacijama i u ovom opstanku ne razgradi, već hrani mislima, željama i postupcima i na taj način takoreći izaziva svoju sudbinu - bolest, nevolju, patnju i puno toga više.

 

[...]

Iz ovoga konglomerata čistoga ega izlaz može pronaći samo onaj pojedinac koji se opet udruži s istomišljenicima - ne da bi uzvratio istim oružjem ili istim sredstvom vratio milo za drago, već da se posluži Govorom na Gori tako što shvati smisao ovoga učenja. Upravo u smislu Govora na Gori nalazi se i jedan trajan privredan sistem koji može prakticirati samo više etički-moralno društvo.

Zbog toga bi se ljudi trebali početi truditi da izgrade više moralne vrijednosti. Upravo su mladi ovdje oslovljeni...

 

sljedeća brošura "Prorok" / natrag na pregled

Brošura je besplatna!
Brošuru možete naručiti u
Internetskoj knjižari Riječ

 

© 2014 Univerzalni život • E-mail: info@univerzalni-zivot.hrImpresum