U što prakršćani
vjeruju

U što prakršćani
ne vjeruju

Vjerujemo u Boga, vječnoga Duha, koji prožima beskonačnost i koji je u svemu i u svima nedjeljiv, prisutan život.

Vjerujemo da je Bog moćna stvaralačka snaga i stvaralački izvor, struja, u kojoj žive sva bića svjetla i prirodna carstva.

Vjerujemo da je moćna stvaralačka snaga izvor svega bitka, u svim sastavnim elementima prirodnih carstva, u mineralima, biljkama i životinjama.

Vjerujemo da je moćna stvaralačka snaga izvor svega bitka, svjetlo i život u svim zviježđima univerzuma.

Vjerujemo da je moćna snaga, čudesan Duh Božji, ljubav u svemu, sveprisutna i pulsirajuća snaga u svim dušama i ljudima.

Vjerujemo u Jednoga, Jedinoga, u Boga, našega vječnog Oca ljubavi, čija su djeca sva bića, duše i ljudi.

Vjerujemo da je Bog-Otac, personificirano biće ljubavi, koje ćemo mi kao čista bića ponovno gledati licem u lice.

Vjerujemo da je Krist, Sin Božji, Suvladar Nebesa, koji sjedi zdesna Ocu.

Vjerujemo da smo bili stvoreni od Boga kao čista slobodna bića, od kojih su se neka opteretila mislima Pada i povukla sa sobom u opterećenje druga svijetla bića, čime su se svijetla duhovna tijela sve više i više zasjenjivala, omatala i zgušnjavala s grješnim i napokon su sasvim postupno postala ljudima.

Vjerujemo u preegzistenciju duše, koja se preko finijetvarnih područja čišćenja ponovno vraća natrag i ponovno postaje čisto biće, jer je kao čisto biće bila stvorena od Boga, i Padom se opteretila.

Vjerujemo u vječni život i da će se sve duše korak po korak vratiti u vječno Božje Kraljevstvo, preko Isusa, Krista, našega Otkupitelja.

Vjerujemo da su svi ljudi i duše braća i sestre, zaštićeni u velikom Duhu ljubavi, u Bogu, našemu Ocu.

Vjerujemo da su svi ljudi hram Božji i da u svima obitava Duh Krista Božjega koji je Duh slobode.

Vjerujemo u Isusa, Krista Božjega, Sina vječnog Oca, koji je Otkupitelj svih duša i ljudi.

Vjerujemo u neokaljano prirodno začeće čovjeka Isusa.

Vjerujemo u riječi Isusa, Krista, da ćemo ponovno postati slike i prilike našeg Oca, koji nas je gledao i stvorio kao čista bića i Kojega ćemo ponovno gledati kad naše duhovno tijelo zasvijetli čisto i savršeno kao slika i prilika vječnoga Oca koji utjelovljuje i princip Majke, jer Bog, sveprisutna struja, sadrži obadva principa, kako princip Oca tako i princip Majke.

Vjerujemo da je Isus, Krist, naš Otkupitelj, već prije 2000 godina počeo vođenjem natrag svih duša i ljudi i da ćemo se svi mi ponovno vratiti natrag preko Krista, našega Otkupitelja.

Vjerujemo, da bez Otkupitelja svih duša i ljudi ne bismo mogli dospjeti do vječnoga Oca i da je snaga otkupljenja, koja djeluje u svim dušama i ljudima, potpora, podrška i vodstvo u Očevu kuću svakoj duši i svakom čovjeku. On je put, istina i život.

Vjerujemo u razine čišćenja, gdje žive opterećene duše, da bi, ili postupno ušle u Kraljevstvo Božje, ili se ponovno vratile na Zemlju, da bi postale čovjekom.

Vjerujemo u reinkarnaciju, u utjelovljenje teško opterećenih duša ili duša koje kao ljudi u kratkoći godina mogu očistiti i nadoknaditi mnogo toga, što bi za njih kao duše bilo moguće tek u dugim ciklusima; mi vjerujemo u inkarnaciju svijetlih duša, koje postaju čovjekom, da bi na Zemlji služili Onome kome pripada sva čast, hvala i slava.

Vjerujemo u zakon sjetve i žetve: Što čovjek sije, to će i žeti.

Vjerujemo u veliku milost i milosrđe Božje, koje je uz nas i pomaže nam da svoje grijehe pravovremeno prepoznamo, očistimo i više ne činimo, prije nego nam naši grijesi priđu kao udarci sudbine.

Vjerujemo da ćemo se bez daljnjih inkarnacija moći vratiti natrag u našu pravu domovinu, u vječni bitak, onda, kad uz pomoć našega Otkupitelja koristimo dane, tako da grješno okajemo, očistimo i više ne činimo.

Vjerujemo da ne postoje slučajna podudaranja, da reinkarnacijom naše zemaljsko postojanje dobiva na značenju i da nam odgovara na pitanja, zašto smo u ovome svijetu i zašto je ovo ili ono takvo, kakvo je. Mi prepoznajemo uzroke kad u reinkarnacijske tokove uključimo i zakon sjetve i žetve, pri čemu jedan drugome trebamo pomoći nositi teret.

Vjerujemo u Deset Božjih zapovijedi danih preko Mojsija i u Isusov Govor na Gori.

Vjerujemo da nam isključivo aktivna vjera, to znači, ispunjavanje Deset Božjih zapovijedi i Govora na Gori dopušta da postanemo jedno s Kristom.

Aktivna vjera, koja s Kristom vodi životu, za nas prakršćane znači prepoznati i svoje grijehe, okajati ih pomoću našega Otkupitelja, moliti za oproštenje, oprostiti svome bližnjem, nadoknaditi štetu ukoliko je to još moguće, i više ne činiti grijehe koje smo prepoznali i očistili.

U više-ne-činjenju grijeha leži postupno ispunjavanje Božje volje koju nam je Vječni pokazao u Deset Božjih zapovijedi, a Isus u Govoru na Gori.

Mi vjerujemo u duboku, iskrenu molitvu u tihoj sobici i u pomoć Krista Božjeg preko molitve.

Vjerujemo, da će se sve zgusnuto rasplinuti, kako bi opet postalo finotvarno, onako kako je u vječnom bitku od prapočetka.

Vjerujemo, da Isus, Krist Božji, izgrađuje Kraljevstvo mira na Zemlji i da će očišćena i sve svjetlija Zemlja postupno ući u vječni bitak kao supstanca svjetlosti.

Vjerujemo da je Bog jedini život, kojemu mi težimo preko Krista i s Kristom ispunjavanjem Njegovoga učenja, jer On nas je kao Isus pozvao sljedećim riječima: "Tko ovo Moje učenje čuje i postupi po njemu, sličan je razboritu čovjeku koji je svoju kuću izgradio na stijeni. Kad je pao pljusak i vode nadošle i vjetrovi zapuhali i udarili na kuću, ona se nije srušila, jer je sagrađena na stijeni. A tko ovaj Moj govor čuje, a ne postupi po njemu, sličan je ludu čovjeku koji je svoju kuću sagradio na pijesku. Kada je pao pljusak i vode nadošle i vjetrovi zapuhali i udarili na kuću, ona se srušila, a njen je pad bio velik".

Mi težimo životu u Bogu, tako da činimo ono što je Isus htio, da bismo preko Krista i s Kristom uskrsli, da bismo ušli u srce Božje, u Kraljevstvo mira.

Vjerujemo, da samo međusobnim mirom može biti mir među narodima, a ne oružjem.

Vjera i život za nas prakršćane su jedinstvo. Bez aktivne vjere, dakle postupnog ispunjavanja Deset Božjih zapovijedi i Govora na Gori, ne postoji život u Bogu.

Ne vjerujemo da je Sveti Duh osoba.

Ne vjerujemo u Boga što kažnjava.

Ne vjerujemo da Bog stvara dušu tek pri začeću djeteta.

Ne vjerujemo u mjesto koje se opisuje kao pakao ili vječno prokletstvo.

Ne vjerujemo u uskrsnuće tijela (mesa).

Ne vjerujemo u nadnaravno začeće od Svetoga Duha.

Ne vjerujemo u tjelesni prijam Marije u Nebo.

Ne vjerujemo u crkvu koja sama čini blažene.

Ne vjerujemo u institucije crkva, bilo da se one zovu katolička ili evangelistička.

Ne vjerujemo u dogme, sakramente i kultove.

Ne vjerujemo da se može postati blaženim samo vjerom - bez ispunjavanja Božjih zapovijedi.

Ne vjerujemo da se Boga može naći u kućama od kamena, jer svaki je čovjek hram Božji.

Ne vjerujemo u krštenje dojenčadi, jer je i Isus sam rekao: "Prvo poučite, onda krstite."

Ne vjerujemo da su za večeru potrebni hostija i vino; Isus je sa Svojim apostolima uzeo skroman objed i rekao: Činite ovo Meni u spomen.

Ne vjerujemo u "svetoga oca", papu, niti u hijerarhiju i titule kardinala, biskupa, župnika i svećenika. U Bibliji, u koju bi štoviše, protestanti i katolici trebali doslovno vjerovati, zapisano je: "Isus je rekao: A vi ne biste trebali na Zemlji nikoga nazivati svojim ocem; jer jedan je vaš Otac koji je na Nebu … Jer tko se sam uzvisuje, biva ponižen; a tko se sam ponizuje, biva uzvišen." Biblija, u koju protestanti i katolici vjeruju, sama daje odgovor zašto mi ne vjerujemo u titule kao kardinali, biskupi, župnici, svećenici i slično. Tamo piše: "… farizeji … su Isusu poslali svoje učenike skupa s Herodovim ljudima. Oni su rekli: Učitelju, mi znamo da si Ti istinoljubiv i da pravo poučavaš put Božji i ne pitaš za nikoga; jer Ti se ne osvrćeš na ugled ljudi."

Ne vjerujemo u nepogrešivost čovjeka.

Ne vjerujemo u svece.

Ne vjerujemo da se takozvanim pomazanjem bolesnika ("posljednja pomast") ili ispovijedanjem na samrtničkoj postelji mogu u zadnjoj minuti izbrisati svi grijesi.

Ne vjerujemo u oprost grijeha od svećenika.

Ne vjerujemo u predmete posvećene od svećenika.

Ne vjerujemo da se do Boga može doći samostanskim životom i odvajanjem od ljudi oko sebe.

Ne vjerujemo u hodočašća i mjesta hodočašća.

Ne vjerujemo u obožavanje relikvija i slika.

Ne vjerujemo da se kupnjom otpusta može otkupiti od grijeha.

Ne vjerujemo da se Srce Božje može osvojiti darivanjem i paljenjem svijeća ili novcem.

Tko ljubi Boga, vječnog Oca i Krista, Njegovog Sina, taj čini ono što Bog hoće, a ne što ljudi hoće.