Kršćanska vjera - slobodna u Duhu Božjem

Unutarnja religija je život u Bogu koji povezuje sve ljude u Svojoj ljubavi i jedinstvu.

Život u Duhu Božjem bio nam je i jest objašnjen od Duha istine preko Deset Božjih zapovijedi i preko Isusovog Govora na Gori.

Bog je slobodni Duh i nema ničega zajedničkog s nekom vanjskom religijom, s institucijama crkve. Institucije crkve su iskovale svoje predodžbe kakav bi morao biti Bog i kako bi Mu se trebalo pristupiti i svoje su predodžbe Boga nametnule svojim vjernicima, napokon i krštenjem dojenčadi. To su izvanjske religiozne predodžbe, to je slika Božja crkvenih institucija koja međutim nema ničeg zajedničkog s istinskim Jednim, s Bogom.

Vanjske religije imaju svoje odgovarajuće tradicije za obožavanje svoje predodžbe Boga. U Božjem kraljevstvu ne postoje niti izvanjske religije niti tradicije. Crkveni dužnosnici i mnogi crkveni vjernici su se ukrutili u svojim tradicijama.

Tako mnogi više ne primjećuju koliko su puna prezira za ljude sadržaji konfesionalno-crkvena učenja. Za njih je kao i prije, ono što piše u Starom zavjetu, obvezatno.

Proroku Mojsiji se tamo npr. na mnogim mjestima podmeće da je Bog sam zahtijevao smrtnu kaznu (tada: kamenovanje) - npr. za onoga koji proklinje svoje roditelje, za brakolomca, za onoga koji se suprotstavi sudu svećenika, za homoseksualce i td. Bogu se pripisuju mnogi načini podmuklog ponašanja. Njegove neprijatelje bi trebalo uljuljkati a zatim ubiti. A na mnogim stranicama ima naravno i „božanskih“ uputa koje privilegije svećenicima pripadaju i kako oni sa svoje strane trebaju brinuti da se životinje na najbrutalniji način muče, ubijaju, komadaju i spaljuju - kako se kaže „na ugodan miris Jahvi“... (3. Moj 3,5)

To su sve učenja izvanjske religije. Jedan pogled u povijest pokazuje koje plodove je ona donijela. Treba se samo sjetiti križarskih ratova, progonstava heretika i Židova, inkvizicije, spaljivanja vještica itd.

A kakav je stav izvanjske religije prema životinjama, našim sustvorenjima?

Premda je Isus, Krist izričito oštro žigosao svako ubijanje - također ubijanje životinja - službene crkve zagovaraju klaonice, pokuse na životinjama, genetsku manipulaciju, čak i ritualne okrutnosti nad životinjama na bestijalan način.

Unutarnja religija nema izvanjskih vođa.

Ljudi koji slijede Isusa, Krista, tvore zajednicu Unutarnje religije. Ona nema rituala, nema dogmi, nema svećenika ni župnika i nema članstva, dakle niti krštenja dojenčadi.

Unutarnja religija se temelji na slobodi, a sloboda znači prihvatiti Božju ljubav i učiti Božju ljubav da bi se bližnjega razumjelo i poštovalo kao Božjeg sina ili kćeri. 

Tko u svom životu korak po korak primjenjuje Božje zakone, pripada Unutarnjoj religiji, bilo da je svrstan u neku zajednicu Unutarnje religije ili ne.

Ljudi Unutarnje religije povezuju se u svijesti da je Bog ljubav i da Njegov Duh ljubavi, mira, milosrđa i dobrote prebiva u svakom čovjeku, u svakoj životinji, u svakoj biljci, u svakom kamenu, štoviše u svakom atomu, u svakoj molekuli, u svakoj kapi vode.

Unutarnje kršćanstvo ukazuje na put u nutrinu u ljubav prema Bogu i bližnjemu i pokazuje stupnjeviti put, kako bi čovjek izišao iz dremljivosti ega, dakle kako bi probudio se u duhu slobode.

Istinska sloboda sadrži kako poštovanje sebe, tako i poštovanje bližnjeg. Sloboda dakle znači također biti slobodan od mišljenja protiv drugih ili od mišljenja da nam drugi trebaju učiniti ovo ili ono što bismo sami mogli učiniti. Biti slobodan znači biti usmjeren na jedini autoritet, na inteligenciju BOGA, da bi se naučilo što je Božja volja.

Koristimo li svoju slobodu u Božjoj volji, tada istinski služimo Bogu i ljudima.

Istinska vjera je vjera djela. U pravom djelu, u djelovanju s Bogom, u djelovanju preko komunikacije s vječnim Duhom prisutna je pomoć i osjećaj da Bog postoji i da Bog pomaže - svakom grešniku.

Jeste li zainteresirani? Želite li uživo doživjeti jedan susret?
Pobliže informacije i mjesta susreta: Sastanak svih bogotražitelja