Božja riječ prekjučer, jučer i danas
– Istina ili ne? Bog rehabilitira Mojsija preko drugih proroka
Od Isusa iz Nazareta prošlo je 2000 godina. Sin Božji došao nam je
kao čovjek, kao sin čovječji, da nam donese poruku Boga, Svojeg Oca
koji je i naš Otac. Poruka što nam je Isus donio od Boga, Svojeg i
našeg Oca, je ljubav.
Put k ljubavi počinje s izmirenjem među ljudima i između ljudi i
životinja i Zemlje. Jedino po tom putu čovjek dolazi do jedinstva
s Bogom i Njegovoga cjelokupnog Stvaranja uključujući i svemir.
Bog je ljubav. Njegovo beskonačno biće je dakle ljubav. Isus je govorio
ljudima da su Njegov Otac i On, Isus, Krist, jedno. Time je Isus htio
reći ljudima da je Njegova poruka istina što dolazi iz Nebesa, od
Boga, Njegovog Oca koji je i Otac svih ljudi. Isus se nije distancirao
od ljudi, već ih je kao sinove i kćeri Božje izjednačavao sa Sobom,
jer On je po smislu govorio: Trebate biti savršeni kao što je i vaš
nebeski Otac. (Mt 5, 48) I On nam je dao molitvu koja započinje oslovljavanjem:
Oče naš, koji jesi na Nebu ... odnosno Oče naš na Nebu ...
Isus nam je među ostalim dao sljedeću značajnu uputu koja prenesena
također u Bibliji glasi: Ne mislite da sam došao ukidati Zakon
i proroke. Ja nisam došao ukidati, već ispunjavati ... Dok ne prođu
Nebo i Zemlja, neće proći ni najmanje slovo Zakona prije nego se sve
ne dogodi. Onaj tko ukine samo makar jednu od najmanjih zapovijedi
i odgovarajuće uči ljude, bit će najmanji u kraljevstvu nebeskom.
Ali onaj tko ih se drži i poučava ih se držati, bit će velik u kraljevstvu
nebeskom. (Mt 5, 17–19)
Isus je u tim Svojim riječima govorio o vječnom zakonu, a time i
o vječnome, nepromjenjivom Bogu. Time je On nedvosmisleno izrekao
da su proroci poslani od Boga govorili istinito, dakle da su u proročkoj
riječi objavljivali istinu koja je Bog.
Onome tko „Mojsijeve knjige" Staroga zavjeta usporedi s Isusovim
učenjima veoma brzo se postavlja pitanje: Je li Isus govorio istinu
– i onda kad je rekao da će ispuniti riječ proroka. Ili je istina
ono što se može pročitati kod Mojsija? I što je u tom pogledu s prorocima
koji su došli poslije Mojsija. Njihove se izjave u mnogim slučajevima
sadržajno razlikuju od Mojsijevih riječi prenijetih predajom; dijelom
one govore suprotno. Ili su preko proroka Starog zavjeta govorila
različita božanstva? Razlike u izjavama i uputama proroka bliska su
zaključku da postoji više bogova. A Isus nas je opet učio o jednogm
drugom Bogu od „Boga" koji je npr. govorio preko „Mojsija".
Tko sada smatra da „kršćanske" crkve imaju uvjerljiv odgovor i da
će mu pomoći da iz zbrke i nesigurnosti dospije do jasnoće i sigurnosti,
bit će razočaran: One po smislu objašnjavaju da je svaka riječ Biblije
Božja istina, iz čega proizlazi da to što je Bog govorio preko Mojsija,
stoji autentično u Bibliji. Po tome je „Bog" zapovjedio da se, među
ostalim, u krvavim, okrutnim žrtvenim postupcima ubijaju životinje
i prinose Njemu. On, Gospod, je izabrao određene ljude, svećenike
za to da izvode postupke u podrobno propisanim ritualima, „kako je
to Gospod bio zapovjedio Mojsiju".
Slijedimo li to naukovanje crkava, tada bi to bila dakle istina.
Ali što je onda s ostalim starozavjetnim prorocima, kao npr. s Amosom,
Izaijom, Jeremijom i mnogim ostalima preko kojih je Bog govorio protiv
žrtava paljenica, žrtava klanica i sličnom? Isus, najveći prorok svih
vremena, izjasnio se također protiv izjava i uputa koje je navodno
Bog objavio preko proroka Mojsija.
Proturječnost tih različitih „izjava Boga" je očita. Usprkos tome
po crkvenom naukovanju oboje treba biti istina?
Pogledajmo još jednom različite slike Boga:
Isus nas je učio Boga Deset zapovijedi koji je dobrostiv, mudar Bog,
Bog ljubavi i pomirenja, Stvoritelj koji je za život životinja, štoviše
koji je z a svu prirodu.
„Bog" Mojsijevih knjiga u usporedbi s tim bio bi strog, okrutan i
brutalan Bog, koji ljudima nameće teške kazne, također i smrtne kazne,
ali koji prije svega dopušta da se životinjski svijet muči i kolje
na bestijalan način kako bi se dimom žrtava paljenica mogao umiriti.
Je li dakle „Bog Mojsijevih knjiga" u Starome zavjetu Svojim uputama
i jezovitim praksama zapostavio Boga Deset zapovijedi?
Uvijek iznova nam se postavlja pitanje: Je li Bog Staroga zavjeta
– pretežno Bog u „Mojsijevim knjigama" – drugi Bog od onoga u Novom
zavjetu? Ako je to jedan te isti Bog, tada ili mora da je Stari zavjet,
pretežno „Mojsijeve knjige", falsificiran, ili je Isus govorio neistinu.
Ili je Bog čak promjenjiv?
Prorok je u broju 13, travanj 1998. (hrvatsko izdanje kolovoz
1999.) u dijalogu s jednim stručnjakom katoličke teologije i jednim
stručnjakom evangeličke teologije, to pitanje već istražio. Ono će
biti ovdje ponovno zahvaćeno – s posebnim osvrtom na životinjske žrtve.
Prvi su prakršćani još bili neopterećeni takvim pitanjima. Njima
je bilo jasno da je riječ, učenje, poruka i život Božjeg Sina Isusa,
Krista, autentična riječ Božja, ujedno Božja volja za ljude i duše,
a time je također imala važiti kao mjerilo za ono što je na drugim
mjestima i u drugim vremenima bilo prezentirano i što bi se prezentiralo
kao Božja riječ.
Mi ljudi ne bismo sada imali povoda razmišljati o „Božjoj riječi
jučer i danas – istina ili ne?", čak ne bi bilo niti potrebno da Bog
još jednom pošalje proroka učitelja na Zemlju, kada – zacijelo kada,
bi se razvoj prakršćanstva nastavio u orijentaciji na Isusa, Krista.
Međutim ono se tako nije dugo nastavilo, s posljedicom da zloduh onoga
pripisanog Mojsiju, što je Isus već više puta ispravljao, može danas
još uvijek djelovati, i to dublje, masivnije i „globalnije" nego što
su mnogi toga svjesni.Međutim ono što čovjeku nije jasno, to može
utjecati na njega i njime upravljati.
Bog je ljubav, dobrota i blagost. Nije potrebno Njega umirivati okrutnim
poganskim običajima.
Ali kako je tada došlo do krivih sadržaja i uputa u Mojsijevoj knjizi?
Tko je imao interesa da Mojsiju npr. podmetne naredbu za krvoločne
poganske običaje? Bog sam daje odgovor; On je kasnije govorio o nečemu
preko proroka Jeremije:
Jer ja ništa ne rekoh ocima vašim o paljenicama i klanicama, niti
im što o tom zapovjedih kad ih izvedoh iz zemlje egipatske. Štoviše,
ovo im ja zapovjedih: Slušajte glas moj, pa ću ja biti vaš Bog, a
vi ćete biti moj narod. Idite putom kojim vam zapovjedih, da vam dobro
bude.
A oni ne poslušaše i uho svoje ne prignuše k meni, već pođoše
za pobudama i nagonima zloga srca svojega.
Okrenuše mi leđa, a ne lice. Od dana kad oci vaši iziđoše iz zemlje
egipatske, pa do dana današnjeg slao sam vam tolike sluge svoje, proroke,
iz dana u dan, neumorno. Ali me oni nisu slušali niti uho svoje prignuli
k meni, nego su ostali tvrdokorni i postupali gore od svojih otaca.
Možeš im sve to reći, ali te neće poslušati; zovi ih, neće ti
se odazvati. Zato im reci: Ovo je narod koji ne sluša glasa Jahve,
Boga svojega i ne prima opomene. Nestade istine, nestade je iz usta
njihovih. (Jeremija, 7, 22-28)
Bog je sam dakle preko Jeremije otkrio krivotvorenje „Mojsijevih
knjiga" i time rehabilitirao proroka Mojsija.
Mojsije je bio rehabilitiran isto tako i u našem vremenu, s jedne
strane od modernog istraživanja Biblije koje je dokazalo da Božja
riječ preko Mojsijevih usta, kako je čitamo u Starom zavjetu, nije
autentična, da je tekst bio, štoviše, višekratno ciljano mijenjan
i „redigiran"; velike dijelove predajom prenijete „konačne verzije"
u Bibliji, znanstvenici složno pripisuju svećenicima.
Ali ne govori samo to u korist Mojsija. Najviša „instanca", Prainteligencija,
Premudrost i Pravednost, Duh Krista Božjeg, u velikom djelu objavi
„Ovo je Moja riječ. Alfa i Omega. Isusovo evanđelje. Knjiga koju
u međuvremenu pravi kršćani u cijelom svijetu poznaju", koje nam
je podario Krist Božji preko Svoje proročice za današnje vrijeme,
izdaje Mojsiju jasnu svjedodžbu, među ostalim, sljedećim riječima:
Mojsije nije naredio niti odobrio žrtvovanje životinja. Međutim
on nije dirao u sotonsku volju onih koji su htjeli jesti meso. On
ih je poučavao i upućivao da je grijeh kako trošenje tako i žrtvovanje
životinja. Budući da su tvrdokorni Izraelićani ustrajali na tome,
Mojsije je morao šutjeti, jer su i Izraelićani bili djeca Božja i
imali slobodnu volju. Oni su na sve gledali samo iz svog grijeha i
stoga su Mojsijevu šutnju smatrali odobravanjem. (str. 520 hrv. izd.)
Duh Božji u Svojoj moćnoj objavi potvrđuje višekratno da je Mojsije
bio vjeran sluga Božji koji je ljudima svog vremena vjerno davao Božju
riječ. Bog je dakle iznova rehabilitirao Mojsija.
Onaj tko Božje riječi preko Jeremije čita srcem, dolazi do uvjerenja
da „Mojsijeve knjige" moraju biti knjige ondašnje svećeničke kaste
koja je prišila proroku Mojsiju svoje predodžbe, svoj okrutni, ubilački
poganski kult. Svećenici su po svem izgledu htjeli i nadalje prakticirati
ono što je bilo uobičajeno u tadašnjem poganstvu i što su Izraelićani
donijeli sa sobom u ropstvo u Egipat.