Isus iz Nazareta zauzimao se za životinje.
Svjedočanstva u „Ovo je Moja riječ"
Isus nije također pravio razliku između čovjeka i životinje, jer
je zapovijed glasila i glasi: Ne trebaš ubijati; to je općenita
izreka sa značenjem da ne trebamo ubijati niti ljude niti životinje.
U Ovo je Moja riječ među ostalim čitamo što je Isus rekao
i objasnio ljudima Svoga zemaljskog vremena, također i u odnosu postupanja
sa životinjama.
Kao Isus iz Nazareta mnogim sam ljudima govorio o zakonu života
i o životinjama koje slično kao ljudi osjećaju bol, patnju i radost.
Isto tako kao što čovjek ne treba biti protiv, nego za svoje bližnje,
treba biti i za životinje i za njih nositi odgovornost jer one služe
čovjeku.
Stalno sam poučavao ljude da su i životinje Božja stvorenja koja
čovjek ne treba prezirati, već ljubiti. Tko ih tuče i muči jednom
će na svojoj duši i na svom tijelu iskusiti isto ili slično. Jer što
čovjek čini ljudima oko sebe i stvorenjima, životinjama, to čini i
sebi samome. (Str. 378-379)
Biblija izvještava da je Isus kod „nahranjivanja pet tisuća" okupljenom
mnoštvu ljudi za jelo osim kruha dao i ribe. Kod Marka piše: On
uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda u nebo te blagoslovi i razlomi
kruhove. Zatim ih je davao učenicima da im podijele. Dvije ribe također
razdijeli svima. (Mk 6,41)
Nisu li ribe također životinje? - mogao bi se ponetko pitati . U
Ovo je Moja riječ čitamo što se stvarno dogodilo:
Moji učenici donijeli su Mi kruh i grožđe da ih umnožim. Toga
dana dali su Mi i mrtve ribe da ih umnožim. Kada sam uzeo tu mrtvu
supstanciju u Svoje ruke objasnio sam ljudima da se iz nje u velikoj
mjeri povukao potencijal Očeve snage, visoka životna snaga, i da Ja
ne stvaram žive ribe da bi bile opet ubijene.
Objašnjavao sam ljudima da je život u svim oblicima života i da
ih čovjek ne treba namjerno ubijati. Ljudi, osobito djeca, gledali
su Me tužno. Nisu Me mogli razumjeti jer su oni uglavnom živjeli od
ribe, kruha i još ponečeg. Tada sam im po smislu govorio: Energije
Zemlje još održavaju mrtve ribe čitavima. Tako vam Ja iz Očevog Duha
neću podariti živu ribu, nego ću vam iz energije Zemlje stvoriti ribu
koja je mrtva, dakle siromašna vibracijama. Ona nikada neće nositi
život i neće moći biti ubijena. Ja ću vam pokazati kakvog je okusa
živo – kruh i plodovi – i u usporedbi s tim, mrtva hrana.
I stvorio sam za njih iz energije Zemlje ribu koja je nosila malo
duhovne supstancije. Dao sam im mrtve ribe i ponudio im da istovremeno
jedu i kruh i plodove, da bi spoznali razliku između žive i mrtve
hrane, između visoko vibrirajuće i nisko vibrirajuće hrane.
Na ovaj i na slične načine Ja sam učio ljude. (str. 337-338)
Vidimo koliko je Isus brižljivo, s razumijevanjem i s uživljavanjem
pristupao ljudima pored Sebe i zorno im tumačio zakone života u konkretnim
situacijama.
U Ovo je Moja riječ Krist nam daje sljedeće upute:
Onaj tko nesebično ljubi svoga bližnjeg, neće činiti nasilje nad
njim, neće ga ubijati. Isto tako, tko nesebično ljubi svoga bližnjeg,
neće ni životinje namjerno ubijati. Onaj tko poštuje čovjeka i životinju,
nema također ratobornih namjera, jer poštuje zakone Božje, u koje
spadaju i zakoni prirode. Onaj tko se trudi ostvarivati zakone Božje,
sve će se više uzdržavati od ishrane mesom i zahvalno prihvaćati darove
zemlje – dakle hranu koja dolazi od Boga za Njegovu ljudsku djecu.
(str. 417)
Krist se zauzimao za životinje gdje god je samo mogao. To što se
u Bibliji ne može naći ništa o tome, ne začuđuje, jer nije bilo u
interesu postkršćanskog svećenstva poučavati narod u smislu Isusa
iz Nazareta, nego u vlastitom smislu crkve koja teži zemaljskoj svemoći.
Tako aspekt „životinja" nije bio preuzet u Novi zavjet „Svetoga pisma",
niti Isusova zapovijed da se treba odreći mesne hrane.
Čitamo dalje u Ovo je Moja riječ kako je Isus reagirao na
patnje životinja:
1. Dogodi se da se Gospodin povuče iz grada i sa Svojim učenicima
pođe preko planine. Kad su stigli na jedno brdo s veoma strmim putovima,
sretoše čovjeka s teglećom životinjom.
2. No konj se bijaše srušio jer je bio pretovaren. Čovjek ga je
udarao dok krv nije potekla. A Isus mu priđe i reče: „Ti sine okrutnosti,
zašto tučeš svoju životinju? Zar ne vidiš da je preslab za svoj tovar
i zar ne znaš da on pati?"
3. Ali čovjek odgovori: „Što ti brineš o tom? Ja mogu tući svoju
životinju kako mi se sviđa, jer on pripada meni, kupio sam ga za lijepu
sumu novaca. Pitaj one koji su s Tobom, oni su iz mojeg susjedstva
i oni to znaju."
4. I neki od učenika odgovoriše riječima; „Da, Gospodine, tako
je kako kaže, mi smo bili prisutni kad je kupovao konja." A Gospodin
odvrati: „Zar ne vidite kako krvari i zar ne čujete kako stenje i
jadikuje?" Ali oni rekoše: „Ne, Gospodine, mi ne čujemo da stenje
i jadikuje." ...
5. A Gospodin se ražalosti i reče: „Jao vama, zbog tuposti svojeg
srca ne čujete kako jadikuje i zapomaže svome nebeskom Stvoritelju
za smilovanje, i triput jao onome protiv koga viče i stenje u svojoj
muci!"...
6. I On zakorači dalje i dodirne konja, a životinja usta i rane
joj bijahu zacijeljene. A čovjeku On reče: „Idi sad svojim putom i
ubuduće nemoj je više tući ako se nadaš naći smilovanje." (str.
184-189)
us nije nosio samo ljude i životinje u Svome velikom srcu, nego čitavu
prirodu. On je bio povezan sa svim oblicima Stvaranja, a također i
sa zviježđima i elementarnim snagama. Predajom je sačuvano da je On
zapovijedao buri i da Ga je voda držala tako da je On mogao ići po
njoj. Kao što je kao Isus poučavao Svoju braću i sestre, tako nas
On poučava danas, npr. u Ovo je Moja riječ:
Poštujte, cijenite i veličajte stvaralačku snagu u čitavom Postojanju!
Sve što je snaga i svjetlo svaki čovjek nosi u najdubljoj nutrini
svoje duše. Duhovno tijelo u čovjeku jest supstancija čitavog Postojanja,
jer Bog, vječni Otac, dao je svakome pojedinom od Svoje djece sve
kao suštinu, kao nasljeđe. U svim oblicima života je vječni Duh i
On i struji iz svih oblika života.
Kad čovjek svjesno postane Božjim djetetom, tada mu služi svemoć
Božja preko svih oblika života, preko kamena, drveta, vatre i vode,
preko cvijeća, trave biljki i životinja. Sva zviježđa služe onome
koji živi u Meni, Duhu istine. Kad stvaralačka snaga može prožeti
stvorenje, jer mu je duša prožeta svjetlom i snagom, tada je ono opet
svjesno dijete, sin ili kći beskonačnosti, i opet je preuzelo nasljedstvo,
svesnagu.
Svaki zemaljski dan je poklon čovjeku kako bi se u njemu spoznao
i našao. Carstva prirode nude se čovjeku. Služe mu vatra i voda kao
i zviježđa, danju i noću. Prepoznajte kako je dan bogat svakome pojedinom!
... (str. 164-165)
Prije nego se posvetimo tekstovima iz Mojsijevih knjiga, još jedna
zgoda iz života Isusa iz Nazareta, opisana u Ovo je Moja riječ:
1. Kad Isus pođe u Jerihon, sretne Ga čovjek s mladim golubovima i
kavezom punim ptica koje je ulovio. On vidje njihovu tugu zbog izgubljene
slobode, a osim toga trpjele su glad i žeđ.
2. On tada reče čovjeku: „Što radiš s ovima?" A čovjek odgovori:
„Živim od toga što prodajem ptice koje sam ulovio."
3. A Isus mu reče: „Što misliš kad bi tebe netko snažniji i pametniji
nego što si ti ulovio i vezao, ili isto tako tvoju ženu ili tvoju
djecu, i bacio te u zatvor kako bi te prodao za svoju vlastitu korist
i time zaradio za svoje životno uzdržavanje?
4. Nisu li ovo tvoja subližnja stvorenja, samo slabija od tebe?
I, ne skrbi li isti Bog, Otac i Majka za njih isto kao i za tebe?
Pusti svoju malu braću i sestre na slobodu i pripazi da tako nešto
nikada više ne činiš, već da pošteno zarađuješ svoj kruh."
5. A čovjek se zaprepasti nad tim riječima i nad Njegovom punomoći
te pusti ptice na slobodu. Kad ptice izađoše, poletješe prema Isusu,
i sletjevši na Njegova ramena, pjevahu Mu.
6. A čovjek se dalje raspitivao o Njegovom učenju i pošao svojim
putom te izučio za košaraša. Svojim je radom zarađivao svoj kruh,
uništio sve kaveze i zamke te postao Isusovim učenikom. (str.
433-434)