Bog duha vremena. „Ispunjenje" Staroga
zavjeta u našem vremenu: Seksualni prijestupi svećenika na djeci.
Na tragu Nazarećanina ili crkvenih glavara?
Isus, Krist je istina. On je govorio po smislu: Ja i Otac smo
jedno (Iv 10,30). Razmislimo još jednom o sljedećim Isusovim riječima:
Nemojte misliti da sam došao ukinuti zakon i proroke. Ja
nisam došao da ih ukinem već da ih ispunim (Mt 5, 17). U mnogim
slučajevima Isus nije ispunio ono što je „Bog" Staroga zavjeta naredio
preko proroka Mojsija. Isus se rijetko pozivao na „Boga" u „Mojsijevim
knjigama" i to samo indirektno. Štoviše On je govorio: Čuli ste
da je bilo rečeno ... ali Ja vam kažem ... Ili: Čuli ste da
je starima bilo rečeno ... ali Ja vam kažem ... Tko ima uši za
slušanje, neka čuje: Isus je rijetko spominjao „Boga" iz „Mojsijevih
knjiga".
Isus se dakle distancirao od te krivotvorene predodžbe Boga, od te
krive slike Boga. On je govorio o „Ocu na Nebesima", o Svome Ocu,
o „Bogu, vašem Ocu". On je govorio iz istine koja je vječna realnost,
zakon Nebesa.
Ponetko bi sada mogao prigovoriti da je to što je Bog tada rekao
ljudima, vrijedilo za ondašnje čovječanstvo; da danas to više nema
nikakvu važnost, da je danas sasvim drukčije. Postavlja se pitanje:
Jesu li tadašnji ljudi bili lošiji, dakle jesu li imali mizerniji
karakter od današnjeg čovječanstva? U tom pogledu sigurno ne trebamo
istraživati kakvi su uistinu bili tadašnji ljudi. Svatko tko ima barem
iskricu savjesti, bez analize i na temelju činjenica na str. 27 i
d., zna da je današnje čovječanstvo mnogo gore od tadašnjih ljudi.
Da to vrijedi i u pogledu njihovog stava prema njihovoj prirodnoj
braći i sestrama, životinjama, u prirodi, u laboratorijima znanstvenika
itd., dokazuje sudbina životinja.
Mnogi smatraju da su ljudi koji vjeruju u Boga. Upravo oni koji svoju
vjeru u Boga pokazuju u crkvama i na državnim prijemima, uspinju se
sve više u nadbogove koji ne samo što podnose nego i zagovaraju da
se na živim životinjama izvode najokrutniji i najbrutalniji pokusi
koji zasjenjuju praksu u „Mojsijevim knjigama". Rimski kler naravno
ne govori o sjenama. On proglašava: „Stari zavjet pripravlja Novi,
a Novi ispunjava Stari. Oba se međusobno osvjetljuju ..." Mogu
li se npr. plamene lomače u srednjem vijeku smatrati osvjetljivanjem
Staroga zavjeta u Novome – i obrnuto, baca li krvavo događanje u srednjem
vijeku i otežavajuća promjena koju je iskusilo učenje Isusa Krista
tijekom posljednjih 2000 godina, „jasno" svjetlo na ono što se u Starome
zavjetu dogodilo s Božjom riječi i porukom? Moglo bi se isplatiti
da se to pitanje jednom istraži... Kakve bi to snage doista mogle
biti danas, zvane još i sile? Ako to ne može biti Bog – jer On je
zakon, a taj zakon je ljubav, dobrota, mir i dobro za sve i svakoga
– tko je to onda?
Upravo čitam kako Stari zavjet nalazi ispunjenje u Novome, samo s
drugim obilježjima, skrojenima za današnje vrijeme. Radi se o zapisu
jedne TV-emisije što je bila 2.9.1999. prikazana u „Auslandsjournal"
(„Inozemni dnevnik"), ZDF, pod naslovom „Zloupotreba djece u Irskoj".
On će ovdje biti prikazan u odlomcima:
Jedan skandal potresa Irsku. U središtu je Katolička crkva, stup
irskoga društva. Tijekom mnogih godina država je povjeravala djecu
jednome katoličkom Redu. Danas na otoku vlada veliko zaprepaštenje
jer jedan dokumentaran film pokazuje nešto što isprva nitko nije htio
vjerovati: Umjesto skrbi – zlouporaba, umjesto ljubavi – nasilje.
Nisu samo pojedina – stotine djece je pod zaštitom crkve očigledno
doživjelo pakao na Zemlji. Sada se raskida dogovor šutnje; istina
ipak izlazi na vidjelo.
Država upućuje Johna Priora u popravni dom jer navodno roditelji
zanemaruju svoju obvezu da o njemu skrbe. Dom vodi katolički Red Christian
Brothers (Kršćanska braća). Kod njih se djeca trebaju odgajati u vjeri
u Boga.
John, danas 54, izvještava da su ga sedam godina seksualno zloupotrebljavala
dvojica braće redovnika i jedan katolički svećenik.
Najgore batine koje sam ikada dobio bile su kad sam medicinskoj
sestri ispričao da me je jedan brat seksualno zloupotrijebio. Bilo
mi je devet i pol ili deset. Ona me prvo istukla a zatim to ispričala
bratu. On me odveo i onda su me dvojica braće tukla i tukla. Bio sam
sav u ranama ...
Imali smo zajedničko tuširanje; moralo je ući 20 dječaka. Brat
(redovnik) se skinuo ... i zloupotrijebio je neke dječake pred očima
ostalih primoravajući ih da se uzajamno diraju. On me jednom silovao,
bacio me na svoj krevet i uzeo, rastrgao me je. Krvario sam tako gadno
da je medicinska sestra upotrijebila jod, a ja sam urlao od bolova.
U ožujku 1998. braća [redovnici] javno su se ispričali za zloupotrebu
djece u školskim domovima i zajedno s ostalim redovima uspostavili
telefon za pomoć pogođenima. Bilo je preko 8000 poziva, a Crkva je
600 žrtava uputila terapeutima.
1999.: Jedan dokumentaran film optužuje državu i dokazuje da su
vlasti već deseticama godina znali za zloupotrebu djece u crkvenim
školama i unatoč tome su ih i dalje financirali. Nato vlada osniva
istražnu komisiju, obećava izmjene zakona i osigurava 10 milijuna
maraka za terapiju žrtava.
John je sada na psihoterapeutskoj obradi. On je u stanju tjeskobe,
ne može spavati, ne vjeruje nikome. Skoro su svi odnosi propali,
a u zvanju nikada nije nešto postigao.
Terapeut: John pati neprekidno; ima komplekse manje vrijednosti,
osjeća se beskorisnim; nema samopouzdanja ...
John nije pojedini slučaj. Tisuće djece u Irskoj bilo je dano na
čuvanje u katoličke domove socijalne skrbi ... John priča o sudbini
svoga najboljeg prijatelja, Josepha:
Imao je dugačak kožni remen i njime je Josepha tukao po oba ramena
i po glavi. Joseph je pao sa stolice, a brat ga je udarao u svaki
dio tijela i potom ga je gazio s tim teškim vojničkim čizmama koja
su braća nosila za rad u polju. I on ga je gazio i gazio i gazio dok
se Joseph više nije mogao micati. Joseph je izgubio svijest i bio
je odvezen u bolnicu. Tamo je umro. To je bilo opće poznato. Oni ovdje
kažu da je bila leukemija; ali on nije umro od leukemije.
Glasnogovornica: Od tada John više ne vjeruje u Boga.
Ovaj izvještaj govori za sebe ...
U nedavno izašlom izdanju „Kirche intern" („Crkva interno", Austrija)
pod naslovom „Seksualna zloupotreba. Samostanska terapija" moglo se
pročitati:
Sve češće svećenici i redovnici dolaze pod sumnju da sudjeluju
u prekršajima seksualne zloupotrebe. Dovoljan razlog za opata J. A.,
samostana G., da se aktivira. Još ove godine on želi u samostanu P.
urediti psihijatrijski centar za kler, redovnike i pastoralne suradnike.
Moglo bi biti korisno pročitati što kaže „Bog Mojsija" o nečemu ovakvom
i sličnom. Ako bi se danas upotrijebio taj stari „zakon„, koji se
čak može sada pohvaliti sa stvarno dugom tradicijom, i koji kao dio
„Svetog pisma" posjeduje uvažavanje Crkve, tada bi dakle veoma brzo
bilo manje dosta ljudi.
Čovjek današnjice ne ogrješuje se samo o pojedinačno, o čovjeka i
životinju, nego u globalnoj strategiji protiv ljudi i životinja. On
čak smatra da mora poboljšati Božje stvaranje. Okrutni čovjek gospodar
zadire na najbrutalniji način u život životinja – ne pošteđuje ni
biljni ni životinjski svijet – a ostali, široke mase, gluhi i slijepi
od sebičnosti i tupe ravnodušnosti, bez suprotstavljanja prepuštaju
izmučena stvorenja njihovoj sudbini. Čovjek postupa slično i sa sebi
ravnima.
Današnja svećenička kasta istesala si je svog Boga na isti način
kao u Mojsijeva vremena. Samo što današnji „Bog" ne odgovara niti
Starom zavjetu, niti je u skladu s Isusovim učenjem. Crkveni dužnosnici
su u svim vremenima svog Boga ili svoje Bogove" prilagođivali „vremenu"
– čitaj: svojim trenutačnim predodžbama, svojim potrebama i ciljevima.
Istinski Bog naprotiv, nije crkveni Bog duha vremena, već nepromjenjivi,
Kojeg nas je Isus učio. Crkveni Bog duha vremena je nepostojan i nepouzdan.
Tu ne pomaže ništa ni to što se apsolutno formuliranim izjavama hoće
simulirati stabilnost. Neistina dakle ne drži vječno, premda se pukotine
i rupe na kotlu neistine mogu neko vrijeme za nuždu krpati zakrpom
„to su tajne Božje". Svjetlo istine iznosi sve na vidjelo.
Zašto se crkveni dužnosnici ne drže svojih vlastitih izjava? Kada
bi oni dopustili da se stari Zavjet ispuni u Novome sa svim podrobnostima,
tada bi bili oni prvi kojima „Bog" iz „Mojsijevih knjiga" dopušta
ubijati.
Današnji ljudi - prije svega crkveni vjernici – idu tragom crkvenih
glavara koji si proglašavaju promjenjivog „Boga" koji ide dakle u
korak s vremenom, takoreći podređenom duhu vremena, kako njihov vrat
ne bi dospio u omču Staroga zavjeta koju bi im „Bog" iz „Mojsijevih
knjiga" već odavno navukao i zategnuo. Oni dakle trebaju svog duha
vremena kojeg nazivaju „Bogom".
On se prilagođuje fleksibilno zahtjevima što su trenutačno u prvom
planu onih na vlasti, kako bi se imalo što je moguće manje teškoća
prezentirati ga vjernicima tako da ih se što manje smeta u njihovoj
letargiji, sebičnosti i pohlepi za uživanjem. Tada oni rado ostaju
u krilu te udobne Crkve koja im preuzima poneku odluku savjesti i
isporučuje im u kuću alibi za skandaloznosti različitih vrsti.
Istinski Vječni je Apsolutni. On je premudri svemirski zakon koji
je ljubav. Ponavljam: Bog, ljubav ne kažnjava i ne zlostavlja, On
ne proklinje, ne ubija niti umlaćuje. Bog neće niti ljude niti životinje
izručiti ljudima. Da je to tako učio nas je Isus. On je živio zakon
Svojeg Oca i nama je primjer i uzor.
Naučimo li razumjeti dubinu njegovog učenja i izjavu: Slijedite Me!
(Mt 4,19), tada znamo zašto nam je Isus predložio da idemo Njegovim
stopama. Je li nam Isus time htio reći da, među ostalim, ne trebamo
ići tragom svećeničke kaste koja uči duha vremena, dakle Boga duha
vremena koji neizbježno vodi ljude u propast, što nam dokazuje naše
današnje vrijeme, naš svijet? I vidovnjak iz Patmosa je to spoznao,
jer u Ivanovom Otkrivenju piše: Iziđite iz nje, moj narode, da
ne postanete sudionicima njezinih grijeha i da vas ne pogode njezine
patnje. (18, 4)
Recimo još jednom jasno i nedvosmisleno: Isus je govorio protiv brutalnih
i zvjerskih pogubljenja životinja i protiv ubijanja i umlaćivanja
ljudi. Trebali bismo si postavljati pitanja tako dugo dok ne primimo
prosvjetljenje i duboko u sebi ne spoznamo zašto je Isus navješćivao
drugog Boga od „Boga u Mojsijevim knjigama" i Boga današnjih crkvenih
dužnosnika. Ili vjerujemo u više bogova različite kvalitete; u tom
slučaju je to filozofija pojedinca kojemu za to nije potrebna crkvena
instanca; osim ako mu u tom pogledu nedostaje fantazije, tada je kao
„religiozan" član Crkve na pravome mjestu. Ukoliko je Jedini Bog ipak
promjenjiv, tada jao onim ljudima koji su se okrenuli od poganske
kultne državne Crkve.
Neka se dakle mudro odvagne i sve dobro promisli! Bog nije dao čovjeku
samo srce – čiji poticaji često više nisu baš pouzdani zbog gubitka
savjesti – već i razum. Preporuča se upotrijebiti ga i ponovo probuditi
eventualno dugo nekorištenu sposobnost samostalnog mišljenja.
Da bi se došlo do vlastite jasnoće, dobro je sredstvo postavljati
pitanja sebi - ili također i Bogu u iskrenoj molitvi. Jer onaj tko
čestito pita može biti vođen.
Nakon 2000 godina vrijeme je da čovjek koji vjeruje u Isusa i želi
Ga slijediti, donese odluku: ili ići tragom Isusa, Krista, dakle primjenjivati
Njegovo učenje – ili hodati tragom današnjih crkvenih glavara koji
u ničemu ne zaostaju za svećeničkom kastom Mojsijevih vremena.