Raskoš i ceremonije za zaređivanje
i oblačenje svećenika u Mojsijevim knjigama
Isus, skromni muž naroda Izrael, Židov u jednostavnoj lanenoj odjeći,
Sin čovječji kako Ga nazivaju, Sin tesara, bio je krajnja suprotnost
tadašnje i današnje svećeničke kaste.
Tadašnji svećenici nosili su odjeću što odgovara njihovom ugledu
i pravu, a također i današnji kardinali, biskupi, župnici i svećenici
prikazuju se u raskošnim odorama – ali Bog je Svog Sina, Suvladara
Nebesa, pustio da hoda Zemljom u jednostavnoj odjeći, kao tesar, bez
imovine. Zašto Bog nije obukao Isusa, Svog Sina u svećeničku odjeću,
i zašto Ga nije pustio da vrši službu u Jeruzalemskom hramu? Pravi
li Bog iznimke? Pročitajmo što je rekao „Bog preko Mojsija" i kako
je „On" Aronu i njegovim sinovima prenio svećeničku službu i obukao
ih kao svećenike. U Knjizi Izlaska se kaže:
Ogrtač. Ogrtač za oplećak sav napravi od ljubičastog prediva.
Prorez za glavu na njemu neka bude na sredini. Rub naokolo proreza
neka bude opšiven kao ovratnik na oklopu, tako da se ogrtač ne podere.
Na njegovu rubu sve naokolo načini šipke od ljubičastog, crvenog i
tamnocrvenog prediva, a između njih zvonca od zlata naokolo; zlatno
zvonce pa šipak, zlatno zvonce pa šipak naokolo ogrtača uz rub. Neka
budu na Aronu dok vrši službu, da se čuje kad ulazi u svetište pred
Jahvu i kad izlazi; tako neće umrijeti. (28, 31-35)
I tako ide dalje:
Vijenac «Jahvi posvećen». Napravi potom jednu ploču od
čistoga zlata i na njoj ureži, kao što se urezuje na pečatnom prstenu:
Jahvi posvećen. Za mitru je priveži modrom vrpcom da stoji s pročelja
mitre. Neka stoji na Aronovu čelu. Tako neka Aron na se preuzme nedostatke
koji bi mogli okaljati sve svete prinose što ih Izraelci posvećuju.
Neka uvijek stoji na njegovu čelu da za njih stječe blagonaklonost
Jahvinu. (28, 36-38)
Upute „Boga preko Mojsija" koja su u krajnjoj suprotnosti s izjavama,
s poukama i s načinom života Sina Božjeg, bit će podrobno prikazane
u nastavku kako bi onome koji čita sa srcem palo lakše donijeti odluku
za crkvene dužnosnike ili za slijeđenje Isusa, Krista.
O svećeničkoj odjeći piše sljedeće:
Košulju s resama napravi od lana, od lana napravi i mitru, a pas
vezom izvezi. I za Aronove sinove napravi haljine, pasove i turbane,
njima na čast i ukras! U njih odjeni svoga brata Arona i njegove sinove;
onda ih pomaži, ispuni im ruke vlašću i posveti ih da mi služe kao
svećenici. Napravi za njih gaćice od lana da im pokriju golo tijelo.
Neka sežu od bedara do stegna. Neka ih nosi Aron i njegovi sinovi
kad ulaze u Šator sastanka ili kad se primiču žrtveniku za službu
u Svetištu, da ne navuku na se krivnju i umru. To neka bude vječna
naredba za nj i za njegovo potomstvo poslije njega. (28, 39-43)
Čišćenje, oblačenje i pomazanje. Dovedi Arona i njegove
sinove k ulazu u Šator sastanka i operi ih u vodi. Zatim uzmi odijelo
i obuci Arona u košulju; stavi na nj ogrtač oplećka, oplećak i naprsnik,
i opaši ga tkanicom od oplećka. Ustakni mu mitru na glavu; na mitru
stavi sveti vijenac. Uzmi zatim ulja za pomazanje; izlij na njegovu
glavu i pomaži ga. Onda dovedi njegove sinove; obuci ih u košulje;
opaši ih u pasove i obvij im turbane. Svećenstvo neka im pripada vječnom
uredbom. Tako posveti Arona i njegove sinove!
Dovedi zatim junca pred Šator sastanka, pa neka Aron i njegovi
sinovi stave ruke juncu na glavu. Onda pred Jahvom, na ulazu u Šator
sastanka, junca zakolji. Uzmi junčeve krvi i svojim je prstom stavi
na rogove žrtvenika. Ostatak krvi izlij podno žrtvenika. Uzmi sav
loj oko droba, privjesak na jetri i oba bubrega s lojem oko njih,
pa spali na žrtveniku. Meso od junca, njegovu kožu i njegovu nečist
spali na vatri izvan taborišta. To je žrtva okajnica.
Poslije toga uzmi jednoga ovna, pa neka Aron i njegovi sinovi
stave na njegovu glavu svoje ruke. Onda ovna zakolji, uhvati mu krvi
i zapljusni njome žrtvenik sa svih strana. Isijeci zatim ovna u komade,
operi mu drobinu i noge i položi ih na njegove ostale dijelove i glavu.
I onda cijeloga ovna spali na žrtveniku. Žrtva je to paljenica u čast
Jahvi, miris ugodan, žrtva ognjena.
Uzmi onda drugoga ovna, pa neka Aron i njegovi sinovi stave svoje
ruke ovnu na glavu. Sad ovna zakolji; uzmi mu krvi i njome namaži
resicu desnoga Aronova uha, resicu desnog uha njegovim sinovima, palac
na njihovoj desnoj ruci pa palac na njihovoj desnoj nozi. Ostatkom
krvi zapljusni žrtvenik naokolo. Uzmi onda krvi što je ostala na žrtveniku
i ulja za pomazanje i poškropi Arona i njegovo odijelo, i njegove
sinove i njihova odijela. Tako će biti posvećen on i njegovo odijelo,
njegovi sinovi i odijela njegovih sinova.
Uvođenje svećenika. Poslije toga uzmi s ovna loj, pretili
rep, loj oko droba, privjesak s jetre, oba bubrega i loj oko njih;
desno pleće – jer to je ovan prinesen za svećeničko posvećenje – zatim
jedan okrugli kruh, jedan kolač na ulju i jednu prevrtu iz košarice
beskvasnoga kruha što je pred Jahvom. Sve to stavi na ruke Arona i
njegovih sinova i prinesi žrtvu prikaznicu pred Jahvom. Uzmi ih onda
s njihovih ruku i spali ih na žrtveniku, povrh žrtve paljenice, da
bude Jahvi na ugodan miris. To je paljena žrtva u čast Jahvi.
Zatim uzmi grudi ovna prinesena za Aronovo posvećenje i prinesi
ih kao žrtvu prikaznicu pred Jahvom. Neka to bude tvoj dio. Posveti
grudi što su bile prinesene kao žrtva prikaznica i pleće što je bilo
prineseno kao žrtva podizanica od ovna prinesena za posvećenje Arona
i njegovih sinova. Neka to bude pristojba Aronu i njegovim potomcima
od Izraelaca za sva vremena. Ta to je ujam koji će Izraelci davati
od svojih pričesnica – ujam koji Jahvi pripada.
Aronova posvećena odijela neka pripadnu njegovim sinovima poslije
njega, da u njima budu pomazani i posvećeni. Sin koji postane svećenikom
mjesto njega, kad uđe u Šator sastanka da vrši službu u svetištu,
neka ih nosi sedam dana.
Sveto blagovanje. Uzmi onda ovna za posvećenje i skuhaj
njegovo meso na posvećenome mjestu. Aron i njegovi sinovi neka blaguju
meso od ovna i kruh iz košarice na ulazu u Šator sastanka. Neka jedu
od onoga što je poslužilo za njihovo očišćenje, da im se ruke ispune
vlašću i da budu posvećeni. Nijedan svjetovnjak neka ne jede od toga,
jer je posvećeno. ako bi ostalo što mesa od svećeničkog posvećenja
ili što od onoga kruha do ujutro, spali na vatri. Ne smije se pojesti,
jer je posvećeno.
Posveta žrtvenika za paljenice. Točno tako učini Aronu i njegovim
sinovima kako sam ti naredio. Posvećuj ih sedam dana. Svakoga dana
prinesi jednoga junca kao žrtvu okajnicu – za pomirenje. I prinesi
žrtvu okajnicu za pomirenje oltara, zatim ga pomaži da bude posvećen.
sedam dana prinosi žrtvu pomirnicu za žrtvenik i posvećuj ga. Tako
će žrtvenik postati presvet, i sve što se žrtvenika dotakne bit će
posvećeno. (29, 4-37)
Od ljubičastog, crvenog i tamnocrvenog prediva naprave lijepo
izrađeno ruho za službu u svetištu; naprave svetu odjeću Aronu, kako
je Jahve naredio Mojsiju. Oplećak naprave od zlata, ljubičastog, crvenog
i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana. Skuju zlatne pločice, a
onda ih na niti izrežu da ih vještački uvezu u ljubičasto, crveno
i tamnocrveno predivo i prepredeni lan. Za oplećak naprave poramenice
koje su bile s njim sastavljene na svoja dva kraja; tkanica što je
na njemu stajala, bila je napravljena od zlata, ljubičastog, crvenog
i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana kao i on, i u jednome komadu
s njim, kako je Jahve naredio Mojsiju. Kamenje od oniksa optoče obrubom
od zlata. Na njima su, kao što se režu pečati, bila urezana imena
Izraelovih sinova. Njih stave na poramenice oplećka da budu spomenkamenje
sinovima Izraelovim, kako je Jahve naredio Mojsiju.
I naprsnik izrade radovima vještaka kao i oplećak: od zlata, ljubičastog,
crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana. Naprsnik načine
četverouglast, dvostruk; bio je pedalj dug, pedalj širok, a predvostručen.
Umetnu u nj četiri reda dragulja. Prvi red bijaše od rubina, topaza
i alema; drugi red od smaragda, safira i ametista; treći red od hijacinta,
ahata i ledca; a četvrti red od krizolita, oniksa i jaspisa. Sve je
bilo zlatom obrubljeno. Na kamenima su bila imena Izraelovih sinova.
Na broj ih je bilo dvanaest kao i njihovih imena. Bila su urezana
kao i pečati – svaki kamen s imenom jednoga od dvanaest plemena. Za
naprsnik naprave lančiće od čistoga zlata kao zasukane uzice. Naprave
zatim dva zlatna okvira i dva zlatna kolutića pa pričvrste oba kolutića
za dva gornja ugla naprsnika. Sad privežu ovdje zasukane uzice od
zlata za dva kolutića što su bila pričvršćena za uglove naprsnika.
Druga dva kraja zasukanih uzica pričvrste za dva okvira. Tako ih povežu
za poramenice oplećka sprijeda. Potom načine dva zlatna kolutića pa
ih pričvrste za dva kraja naprsnika uz unutarnji rub, okrenut prema
oplećku. Još naprave dva zlatna kolutića te ih pričvrste za donji,
prednji kraj poramenice oplećka, pokraj mjesta gdje se veže, povrh
tkanice oplećka. Svežu kolutiće naprsnika s kolutićima oplećka modrom
vrpcom, tako da naprsnik stoji nad tkanicom oplećka i da se s oplećka
ne mogne odvojiti, kako je Jahve Mojsiju naredio.
Naprave i ogrtač za oplećak, sav satkan od ljubičastog prediva.
U sredini je ogrtača bio prorez kao otvor na oklopu, prorez naokolo
opšiven, da se ogrtač ne podere. O donjem rubu ogrtača načine šipke
od ljubičastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana.
A načine i zvonca od čistog zlata, pa zvonca privežu među šipke; sve
naokolo donjeg ruba ogrtača između šipaka: zvonce pa šipak, zvonce
pa šipak okolo donjeg ruba ogrtača za vršenje službe, kako je Jahve
naredio Mojsiju. (39, 1-26)
Vijenac. Načine i ploču, sveti vijenac od čistog zlata,
i na njoj urežu natpis kako se urezuje na pečatnome prstenu: «Posvećen
Jahvi». Za nju privežu modru vrpcu da je mogu svezati na vrhu mitre,
kako je Jahve Mojsiju naredio. (39, 30-31)
Onda donesu Mojsiju … lijepo izrađeno ruho za službu u Svetištu
– svetu odjeću za svećenika Arona i odijela za svećeničku službu njegovih
sinova. Upravo kako je Jahve Mojsiju naredio, tako su Izraelci sav
posao obavili. Mojsije pregleda sve radove i utvrdi da su ih dovršili:
kako je Jahve naredio, onako su ih napravili. I Mojsije ih blagoslovi.
(39, 33-43)
Postavljanje i posveta Svetišta. Naokolo napravi dvorište i objesi
zastor nad dvorišnim ulazom. Zatim uzmi ulja za pomazanje pa pomaži
Prebivalište i sve što je u njemu; posveti ga i sav njegov pribor,
i svetim će postati. Pomaži potom žrtvenik za žrtve paljenice i sav
njegov pribor; posveti žrtvenik, i presvetim će žrtvenik postati.
Pomaži umivaonik s njegovim stalkom: posveti ga! Dovedi zatim Arona
i njegove sinove na ulaz Šatora sastanka pa ih operi vodom. Stavi
onda na Arona posvećenu odjeću; pomaži ga i posveti da mi služi kao
svećenik. Dovedi njegove sinove, na njih stavi košulje i pomaži ih,
kako si pomazao i njihova oca, da mi služe kao svećenici. Njihovo
pomazanje neka ih uvede u vječno svećenstvo u sve njihove naraštaje.
(40, 8-15)
Posljednje pokazuje da podobnost za tu službu nije ovisila o kvalitetama
kao Božja blizina, mudrost, visoka moralna zrelost i tome slično;
čovjek je samo trebao biti rođen u pravoj familiji.
Duša koja si je u nekoj inkarnaciji dopustila dobrobit, često će
opet slijediti potez da kao čovjek živi opet onamo gdje joj se nude
mnoge ugodnosti, dobrobit i ugled i gdje dostojanstva padaju u krilo.
U rastrošnosti koja je bila potrebna da se Arona i njegove sinove
oblači skupocjeno odgovarajuće njihovome posebnom položaju i da se
cijeni njihov ugled u raskošnim ceremonijama, u nekim glavnim stvarima
daju se naći paralele sa životom današnjih crkvenih dužnosnika.
Crkveni glavari našeg vremena više ne žrtvuju životinje u čast i
za umirivanje „Boga". Današnji svećenički odred žrtvuje životinje
u mnogo konkretnije i hranjivije svrhe. Oni - kao što je spomenuto
- daju da mesari u klaonicama ubiju životinje, njihove lešine raspile
i rasijeku, a da njihovo meso kuhari i kuharice pripreme, kako bi
ukusnost kao poslasticu žrtvovali „uzvišenom" nepcu i tijelu za dobrobit
i puninu trbuha. Sve to nema nikakve veze s poukama Isusa, Krista,
Sina Božjeg, Suvladara Nebesa, koji je kao sin čovječji hodao Zemljom
i koji je ljude učio i primjerom živio ono što je istinito i što vječno
ostaje istinito.