„Ja, Gospod, ne mijenjam se...„ Božje
riječi protiv žrtvovanja životinja preko proroka nakon Mojsija
Predočimo si još jednom što je Bog govorio preko Malahije: Ja, Gospod,
ne mijenjam se ... On je vječno Isti; Isus nam je razjasnio Njegovo
biće. Bog se objavljivao kao Onaj koji jest, preko svih istinskih
Božjih proroka. U nastavku čitamo nekoliko Božjih riječi iz Starog
zavjeta:
Preko Izaije On govori:
Što će mi mnoštvo žrtava vaših? Govori Jahve. Sit sam ovnujskih
paljenica i pretiline gojne teladi. I krv mi se ogadi bikova, janjaca
i jaradi. (Izaija 1, 11)
I dalje:
Prestanite mi nositi ništavne prinose, kâd mi omrznu. (1,
13)
Ili bi Isus - kad bi kao čovjek bio među nama - citirao Izaiju:
Kad na molitvu ruke širite, ja od vas oči odvraćam. Molitve samo
množite, ja vas ne slušam. Ruke su vam u krvi ogrezle, operite se,
očistite! Uklonite mi s očiju djela opaka, prestanite zlo činiti!
(1, 15-16)
U 1. knjizi Samuelovoj čitamo: ...Jesu li Jahvi milije paljenice
i klanice nego poslušnost njegovu glasu? Znaj, poslušnost je vrednija
od najbolje žrtve, pokornost je bolja od ovnujske pretiline. (1
Sam 15, 22)
Bog je preko Hošea govorio: Jer ljubav mi je mila, ne žrtve, poznavanje
Boga, ne paljenice. (6, 6)
I: Žrtvenike je umnožio Efrajim, za grijeh su mu oni poslužili.
Da mu i tisuću zakona svojih napišem, oni ih smatraju tuđima. Nek
žrtvuju klanice što mi ih prinose, nek samo jedu meso! Jahvi se ne
mile. (Hoš 8, 11-13)
Preko Amosa Bog je isto tako govorio jasnim i zornim riječima protiv
odredbi u „Mojsijevim knjigama„: Mrzim i prezirem vaše blagdane
i nisu mi mile vaše svečanosti. Paljenice kad mi prinosite, prinosnice
mi vaše nisu mile, na pričesnice se od ugojenih telaca vaših i ne
osvrćem. Uklonite od mene dreku svojih pjesama, neću da slušam zvuke
vaših harfa. Pravda nek poteče kao voda, i pravica ko bujica silna.
Prinosiste li mi žrtve i prinos u pustinji četrdeset godina, dome
Izraelov? Nosit ćete Sikuta, svoga kralja, i Kevana, boga svoga, likove
što ih sebi napraviste, dok vas budem odvodio onkraj Damaska, govori
Jahve, Bog nad Vojskama njemu je ime. (5, 21-27)
Preko Jeremije Bog je govorio sljedeće: Što će mi tamjan koji
dolazi iz Šebe, i trska mirisna iz zemlje daleke? Vaše mi paljenice
nisu drage, nisu mi po volji klanice vaše. (6, 20)
I: Ja ništa ne rekoh ocima vašim o paljenicama i klanicama, niti
im što o tom zapovjedih kad ih izvedoh iz zemlje egipatske. Ovo im
ja zapovjedih: Slušajte glas moj, pa ću ja biti vaš Bog, a vi ćete
biti moj narod. Idite putem kojim vam zapovjedih, da vam dobro bude.
A oni ne poslušaše, uho svoje ne prignuše, već pođoše po savjetu i
okorjelosti zloga srca svojega; okrenuše mi leđa, a ne lice.
Od dana kad oci vaši iziđoše iz zemlje egipatske pa do dana današnjeg
slao sam vam tolike sluge svoje, proroke, iz dana u dan, neumorno.
Ali me oni nisu slušali, uho svoje nisu prignuli, nego otvrdnuše,
gori od otaca svojih. Možeš im sve to reći, ali te neće poslušati;
zovi ih, neće ti se odazvati. Zato im reci: Ovo je narod koji ne sluša
glasa Jahve, Boga svojega, i ne prima opomene. Nestade istine, nestade
je iz usta njihovih. (7, 22-28)
Kod proroka Miheja čitamo: S čime ću doći pred Jahvu, hoću li
pasti ničice pred Bogom Svevišnjim? Hoću li doći preda nj sa žrtvom
paljenicom, s teocima od jedne godine? Hoće li mu biti mile tisuće
ovnova, tisuće tisuća potoka ulja? Treba li prinijeti sina prvorođenog
zbog svoga zločina, plod svoje utrobe zbog grijeha koji sam počinio?
Objavljeno ti je, čovječe, što je dobro, što Jahve traži od tebe;
samo činiti pravicu, milosrđe ljubiti i smjerno sa svojim Bogom hoditi.
(6, 6-8)
U psalmu 50: ... Neću od doma tvog uzet junca, ni jaraca iz tvojih
torova; ta moje su sve životinje šumske, tisuće zvjeradi u gorama
mojim. Znam sve ptice nebeske, moje je sve što se miče u poljima.
Kad bih ogladnio, ne bih ti rekao, jer moja je zemlja i sve što je
ispunja. Zar da ja jedem meso bikova ili da pijem krv jaraca?
Prinesi Bogu žrtvu zahvalnu, ispuni Višnjemu zavjete svoje! I
zazovi me u dan tjeskobe; oslobodit ću te, a ti ćeš me slaviti.
A grešniku Bog progovara: „Što tumačiš naredbe moje, što mećeš
u usta Savez moj? Ti, komu stega ne prija, te riječi moje iza leđa
bacaš? Kad tata vidiš, s njime se bratimiš i družiš se s preljubnicima.
Svoja si usta predao pakosti, a jezik ti plete prijevare. U društvu
na brata govoriš i kaljaš sina matere svoje. Sve si to činio, a ja
da šutim? Zar misliš da sam ja tebi sličan? Pokarat ću te i stavit
ću ti sve to pred oči.„ (9-21)
Otkako je Konstantin crkvu usmjerenu na vanjštinu, koju je Pavao
sklepao, s njenim biskupima uzdignuo u državnu crkvu, ona je do danas
ostala rimska, poganska državna kultna crkva s nekoliko kršćanskih
fragmenata. Današnji crkveni dužnosnici jednako su opsjednuti moću
kao ondašnji. Oni su najveća opasnost za sve one koji nisu vjerni
crkvi. Prema svojoj dokumentaciji oni u Katoličkom Katekizmu potvrđuju
da će ispunjavati ono što sadrži Stari zavjet. Podsjetimo se: Stari
zavjet pripravlja Novi, a Novi ispunjava Stari. Oba se međusobno osvjetljuju;
i jedan i drugi su prava riječ Božja.
Podsjetimo se još jednom: Zastupnici današnjih crkvenih institucija
usudili su se Stari zavjet ispuniti s Novim. Za sve koji ne pripadaju
crkvi to znači proganjanje, klevetanje, diskriminiranje i osporavanje
svih prava, i ako baš mora, pomoću države. Da su spremni sprovesti
ono što dokumentiraju u svom katekizmu, dokazali su u prošlosti i
u najnovije vrijeme. Nedjela Starog zavjeta bila su, kako je već rečeno,
odavno nadmašena sa svim onim što se u Novome već dogodilo. U Starome
zavjetu bilo je ubijeno stotine tisuća ljudi, a bezbroj životinja
okrutno mučeno. U Novome zavjetu to su milijuni ljudi koje crkva ima
na savjesti, a da se ne govori o životinjama koje su za nju samo stvar,
koje se žrtvuju na mesarskim panjevima širom svijeta za dobro boga
Bala - čovjeka.
Mali princ je rekao: Samo se srcem dobro vidi. Želim nadodati:
Samo se srcem dobro čita. Isus iz Nazareta je često govorio: Tko ima
uši da sluša, neka sluša. A glas srca govori: Tko srcem sluša, čita
i važe, taj može slijediti svoje srce, svoju savjest - ako to želi.