Isus iz Nazareta o temi „životinje„
u Kristovoj objavi „Ovo je Moja riječ„
Crkva šuti, ali Isus, Krist, govori i objavljuje se i u današnje
vrijeme. U knjizi Ovo je Moja riječ između mnogo toga ostalog On objavljuje
vječni zakon ljubavi u odnosu na životinje. Iz mnogih uputa, učenja
i poduka o životinjama ovdje želim prenijeti samo neke odlomke.
Budite dakle obzirni, blagi, suosjećajni i prijateljski ne samo
sa sebi ravnima, već i sa svakim stvorenjem koje je pod vašim okriljem;
jer vi ste za njih poput Bogova prema kojima oni u nevolji uzdižu
svoj pogled. Čuvajte se srdžbe, jer mnogi u srdžbi griješe i pokaju
se kada ih srdžba prođe. (str. 166)
Ne koljite životinju nikada za svoju vlastitu uporabu. Vidite,
priroda, život stvaranja, brine se za vas. Plodovi polja, vrtova i
šuma neka vam budu dovoljni. I nikada zlonamjerno ne pogazite život,
niti životinje niti biljke. Tko zlonamjerno gazi život, on stvara
uzroke. To je kao da gazi svoj vlastiti život i zbog toga će patiti.
(str. 167)
Blagoslovljeni ste vi u unutarnjem krugu, vi koji čujete Moju
riječ i kojima se tajne otkrivaju, vi koji ne držite u sužanjstvu
ili ne ubijate nedužna bića, nego vi koji u svemu tražite dobro; jer
takvima pripada život vječni. (str. 180)
Samo duša i čovjek koji su ispunjeni Mojim Duhom drže se toga
što Sam im zapovjedio. Ljudi Duha neće zarobljavati, držati u sužanjstvu
niti ubijati nedužna bića. Tko živi u istini, taj zna da u svakom
stvoru upravlja i djeluje beskonačna ljubav. (str. 181-182)
Samoljubivi, čovjekgospodar, očekuje da mu ljudi oko njega služe.
On zahtijeva i od životinje da mu služi preko njenih mogućnosti i
snaga. On sam određuje - ali ne služi. Stoga on pričinjava neizrecive
muke ljudima i životinjama. Ako čovjek svoje bližnje čini ovisnima
o sebi, kao robove, tada će on podjarmiti i životinje. Tko svoju savjest
više ne sluša, postat će nemilosrdan prema čovjeku i životinji. On
gleda samo svoje interese i vlastitu korist. On smatra sebe veoma
važnim a pritom zaboravlja da njegovi bližnji i subližnji, životinje,
pate pod njegovom samoljubivom dominacijom. On i nema više osjećaja
za potrebe svojih bližnjih i životinja. Kad su osjetila čovjeka ogrubjela,
tada je sav čovjek čuvstveno siromašan. (str. 186)
Isus pođe u Jeruzalem i susretne devu s teškim tovarom drva. Deva
nije mogla vući svoj teret uz brijeg a gonič ju je okrutno udarao
i zlostavljao ali nije mogao životinju pomaknuti s mjesta.
Kad Isus to vidje, reče mu: „Zašto tučeš svog brata?„ A čovjek
odvrati: „Nisam znao da mi je to brat. Nije li to tegleća životinja
stvorena da mi služi?„
Isus reče: „Nije li isti Bog iz iste tvari stvorio ovu životinju
i tvoju djecu koja ti služe, i niste li oboje primili isti dah od
Boga?„ (str. 378)
Zar nije zapisano kod proroka: uzmite vaše krvne žrtve i žrtve
paljenice, i van s njima! Prestanite s jedenjem mesa; jer Ja nisam
govorio o tome očevima vašim niti sam im to zapovjedio kad ih iz Egipta
izvedoh ... (str. 387)
U Božjem zakonu ne stoji ništa ni o krvnoj žrtvi ni o spaljivanju
niti o svjesnom ubijanju životinja, a ni o jedenju mesa tih životinja
...
Zakon je: Čovjek se treba vježbati u pravednosti i milosrđu i
ponizno putovati k Božjem kraljevstvu nutrine, gdje je prava i vječna
domovina duše ...
Od početka Bog je davao ljudima plodove, sjemenje i bilje za ishranu
... (str. 388)
Tko prolijeva nedužnu krv, tko jede meso, taj je nemilosrdan i
morat će na samome sebi otrpjeti svoju nemilosrdnost. (str. 389)
Došavši u jedno selo Isus vidje tamo jedno mače bez gospodara
koje bješe gladno i mijaukaše gledajući u Njega. I On ga podigne,
uvije u Svoje haljine i položi na Svoja prsa da miruje.
I dok je išao kroz selo, dade mačetu piti i jesti. A ono je jelo
i pilo, pokazujući Mu svoju zahvalnost. I On ga dade jednoj od Svojih
učenica, udovici imenom Lorenca, i ona se brinula za njega. (str.
392)
Nekoliko Njegovih učenika dođe k Njemu i govorahu Mu o jednom
Egipćaninu, Belijalovom sinu, koji je naučavao da se mučenje životinja
ne protivi zakonu, ukoliko njihove patnje donose čovjeku korist ...
(str. 412)
Onaj tko lovi životinje, njega će samog jednom loviti.
Tko muči životinje i sam će jednom biti mučen ...
Onaj tko muči ili ubija životinje, njegove su ruke umrljane krvlju.
Tko jede meso životinja, tko onečišćuje i oskvrnjuje prirodu, taj
je nečist. Takvi se ljudi ne mogu baviti svetim stvarima, niti mogu
doživjeti takozvane „tajne„ Neba, kao ni naučavati i tumačiti zakon
Neba. (str. 413)
Takozvana duhovnost koja govori protiv prirode, protiv ljubavi za
životinju, koja jede meso i ribu, ne može se baviti s duhovnim stvarima
niti dokučiti „tajne„ Neba ni poučavati i tumačiti zakon Neba. To
su slijepi vođe koji opet slijepce vode u jamu. To su duhovno mrtvi
koji se opet bave duhovno mrtvima, i njima su zatim okruženi.
A Ja vam ponovno kažem: Svatko tko teži posjedovati tijelo nekog
stvora radi hrane, radi zadovoljstva ili radi dobiti, time se onečišćuje.
(str. 485-486)
Tko čovjeku ili životinji čini nasilje i ne poštuje život, taj
se ogrješuje o život čovjeka ili životinje. To isto vrijedi za biljke,
kamenje i minerale. Svi oblici života nose u sebi život iz Boga. Oni
osjećaju što njihovi bližnji namjeravaju s njima i to osjećaju kao
radost ili bol. Što čovjek učini bližnjem ili nekom životnom obliku,
to će mu se vratiti. (str. 486)
„... Zar ne znate što je zapisano? Pokornost je bolja od žrtve,
a slušati je bolje od ovnujskog loja. Meni, Gospodinu, dojadile su
vaše žrtve paljenice i vaši isprazni žrtveni darovi, jer su vaše ruke
pune krvi.
I nije li zapisano: Što je istinska žrtva? Perite se i čistite
i uklonite zlo ispred Mojih očiju, prestanite činiti zlo a naučite
dobro. Budite pravedni prema siročićima bez oca, prema udovicama i
svim potlačenima. Tako ćete ispuniti zakon.
Doći će dan, kad će biti oduzeto sve što je u vanjskom dvorištu
i što spada u krvne žrtve a čisti obožavatelji Vječnoga molit će u
čistoti i istini.„ (str. 502)
Krvavi ostaje krvav i razmišlja o osveti i želi nadalje prolijevati
krv svoga bližnjeg. Svi oni, koji se žele osvetiti, svadljivci su,
koji se ne zaustavljaju ni pred čime, ni pred životom svojih bližnjih.
U svom ludilu oni smatraju prolijevanje tuđe krvi časnim činom i ne
zaziru da Vječnome prinose životinje kao žrtve paljenice. Svaka krvna
žrtva je sotonska i oskvrnuće života iz Boga. Takvim osvetoljubivim
mračnjacima Tama se hoće izrugivati Bogu. (str. 503)
Ja vam kažem, ljubite neprijatelje svoje, blagoslivljajte one
koji vas proklinju i dajte im svjetlo u njihovom mraku i dopustite
da Duh ljubavi stanuje u vašim srcima i da struji prema svima. I ponovno
Ja vam kažem: „Ljubite jedni druge i sva stvorenja Božja.„ (str.
721)
Ljudi koji su postigli viši stupanj čistote, ljubit će jedni druge
i sva stvorenja Božja, kao što sam ih Ja ljubio i ljubim. (str.
722)
Isus, Krist, govorio je protiv propisa i ponašanja svećeničke kaste,
što su opisani u „Mojsijevim knjigama„ i protiv današnjih uputa crkvenih
glavara. Ništa, ama baš ništa u Isusovim poukama ne ukazuje na to
da je On htio Stari zavjet ispuniti Novim. To je isključivo kastinsko
mišljenje današnje kaste svećenika. Tko se priključi ovom mišljenju
taj prodaje svoju slobodu sebičnim crkvenim vladarima konstantinske
poganske državne religije.
Crkva nije imala robove samo prije, nego ih ima i danas. Današnje
ropstvo je mnogo suptilnije. Tko ne čini što crkva zahtijeva, biva
izopćen iz crkve i vječno proklet. Mali se ljudi toga boje, dužnosnici
u državi javno se ogrješuju o ono što je crkva do sada proklinjala.
Tko je velik u očima crkve, njemu crkva zažmiri na jedno ili čak na
oba oka.